Black Rituals Tour dokazao je da su putujući metal mini-festivali mogući i u doba korone, ali da moraju početi u popodnevnim satima.
Sinoć je u hladno i kišno poslijepodne u Zagreb dojahao metal cirkus nazvan Black Rituals Tour, putujući mini-festival pretežno europskih black i death metal bendova koja je predvođen poljskim sastavom Batushka i austrijskim Belphegorom u Boogaloo dovela i švedski Diabolical, kao i američki Almost Dead, te Ipalement, također iz Švedske.
Budući da mjere vezane za sprječavanje širenje koronavirusa zahtijevaju da sva javna događanja završe do ponoći, organizacija ovakvih koncerata (pre)natrpanih sadržajem nužno uključuje izrazito rani početak nastupa, pa su tako vrata kluba jučer otvorena već u 17:30 sati kada se većina poštenog naroda tek vraća s posla, da bi prvi bend započeo s nastupom već u 18 sati. Ako tome još dodamo i obilnu kišu koja se u tom razdoblju razmahala, ne čudi činjenica da se publika počela ozbiljnije okupljati tek prije nastupa trećeg sastava, Diabolical, veterana aktivnih više od dva desetljeća koji su odradili vrlo solidan koncert unatoč određenog šuma opreme.
Prvi headliner Belphegor iz Salzburga nakon njih nakrcao je pozornicu šumom izvrnutih križeva i odgrmio sat vremena svog žestokog “blackened death” seta. Manjak dinamike u glazbi dostatno su nadoknadili scenskim nastupom predvođeni frontmenom, gitaristom i glavnog growl vokala Helmutha Lehnera, a koji je uključivao paljenje vatre, što u posudama, što na lubanjama rogatih životinja, dok su publiku granatirali novijim materijalom poput “Swinefever” i paklenim urlikom “Baphomet” s albuma “Totenritual” iz 2017., ili pak konstantom baražom naslovne pjesme s “Lucifer Incestus” iz sad već davne 2003. godine.
Glavne zvijezde večeri ipak su, neosporno, bili Batushka, jedan od predstavnika black metal scene u hiperkonzervativnoj Poljskoj u kojoj se kao reakcija na akciju pojavilo plodno tlo za množenje bendova i publike voljne pokazivanja srednjeg prsta Crkvi i vlastima. Batushka tako kombinira glazbenu estetiku black metala s pravoslavnim crkvenim pjevanjem tekstova na staroslavenskom i izraženim vizualnim stilom u potpunom skladu s religijskom tematikom sadržaja koji izvode, a uključuje zakukuljene članove benda čiji identitet ostaje skriven od publike.
Batushka su u prije četiri godine u dan nastupili na istom mjestu i oduševili zagrebačku publiku, no u razdoblju koje je uslijedilo doživjeli su mučan raskol na dva sastava koji se trenutno spore oko prava na ime i nasljeđe benda. Kritika i publika u tom su ratu više stali na stranu osnivača benda Krzysztofa “Derpha” Drabikowskog koji se nakon raskola oglasio dobro prihvaćenim albumom “Panihida”, dok je druga strana predvođena pjevačem Bartłomiejem Krysiukom bila produktivnija i u kratkom razdoblju isporučila album, dva EP-ja i ploču uživo.
Inačica koja je sinoć nastupila jest upravo ona korpulentnog Krysiuka, pa je neke pravovjerne obožavatelje razljutila odluka da se organizira nastup “lažne” verzije benda te su posljedično bojkotirali koncert. No, onih koji su manje opterećeni unutarnjim previranjima unutar sastava bilo je sasvim dovoljno da i sasvim ugodno ispune klub i uživaju u audiovizualnom spektaklu po kakvima su ortodoksni poljski metalci postali slavni u vrijeme sklada i mira u bendu.
Setlista se najvećim dijelom temeljila na novom materijalu koji je Krysiukova iteracija izbacila nakon razlaza, pogotovo s albuma/EP-ja koji nosi adekvatno ime “Raskol”. Kombinacija pravoslavnog crkvenog pjevanja i Bartovog growla te scenski ugođaj u maglu obavijenog mračnog rituala pod raznobojnim reflektorima djelovali su izvanredno i čovjek se mora pitati koliko smisla ima bojkotirati ovo izdanje benda u odnosu na frakciju Drabikowskog. Drugim riječima, organizatori bi mogli jednom dovesti i njega kako bismo mogli odnose snaga ispitati i iz prve ruke.