Bliži se vrijeme podvlačenja crte u tekućoj diskografskoj godini, pa je red osvrnuti se i na neke albume koji nisu baš recentnog (jesenskog) datuma, ali ih vrijedi spomenuti. Ipak je riječ o Liamu Gallagheru i njegovom bendu Beady Eye čiji nastup nije bez vraga na ovogodišnjem Glastonburyju proglašen najboljim od strane publike.
Godine 2009. se činilo kako je Beady Eye nastao iz Liamovog inata prema bratu Noelu nakon definitivnog raspada Oasisa (iako riječ ‘definitivno’ ne treba definitivno i tumačiti kad su njih dvojica u pitanju), čisto da bi imao neke glazbenike iza sebe za izvođenje pjesama Oasisa. Liam Gallagher jest narcisoidni lajavac, ali zna i kad kao frajer treba stati na crtu i krenuti dokazivati ono iza čega stoji.
Prvi album „Different Gear, Still Speeding“ iz 2011. pokazao se (bar kako sada stvari stoje) samo ugrijavanjem i ispipavanjem jesu li s njim pravi ljudi u bendu. Ovogodišnji „BE“ je pak potpuno druga priča, jer se Liam uhvatio onog što mu prirodno leži, a to su Oasis i Beatlesi. Iz njegove pozicije gledano, sve ostalo bilo bi tlapnja. On je prestar i previše tvrdoglav da bi sad izmišljao neku novu indie toplu vodu, uostalom Oasis i Blur su indie već jednom pretvorili u mainstream kad je čak i tada uštogljeni BBC 1 kao udarnu vijest imao njihovu makljažu oko prvog mjesta prodaje albuma.
„BE“ je u startu rađen da bude ‘velika ploča’ (a može li, i treba li drugačije Mr. Rock Star?). Formacija benda je pojačana Jayom Mehlerom, bivšim gitaristom iz Kasabiana dok je producentska palica pripala već dokazanom Daveu Siteku iz TV On The Radio. Album ovog ljeta po objavljivanju nije uspio dospjeti na prvo mjesto britanske ljestvice, već se morao zadovoljiti drugom pozicijom jer ipak nije mogao nadmašiti povratničku (sretnu) ‘Trinajsticu’ Black Sabbatha na matičnom terenu. To je što se tiče biznisa, glazbeno, „BE“ je album koji vraća u sretne dane britpopa, ali opet na moderan, zanimljiv i dovoljno uzbudljiv način (bar za one koji od mainstream rock ploče za dobiveni novac žele dobiti provjerenu, a ne eksperimentalnu stvar).
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=UqJ-JCzH_xQ[/youtube]
Poigrao se tako Liam raskošnim soul hornovima na uvodnoj „Flick Of The Finger“ podsjećajući na sličnu praksu Dandy Warholsa, da bi gotovo u istom ključu, ali sjetnijim ozračjem počeo cijediti narednu „Soul Love“. Sasvim dovoljno kako bi gitarski riff Andyja Bella (kojeg je iz Oasisa povukao sa sobom) u „Face The Crowd“ grunuo kako treba u tom poletnom Gallagherovom ‘suočavanju s masom’. Istoj toj masi je u narednoj „Second Bite Of The Apple“ ponudio trunku nekadašnjeg mančesterskog zvuka, ali su i gitare moćno zazujale, valjda čisto kao mig da mu uši nisu zahrđale i da zna za Tame Impalu.
Akustična „Soon Come Tommorow“ kao da vuče neku mudriju, današnju, misao u odnosu na „Live Forever“ koja je 90-ih obilježila cijelu jednu generaciju. Vječnost su zamijenili udisaji i izdisaji. „Iz Rite“ je ono poznato Liamovo obitavanje u dvorištu Beatlesa, samo nešto slabije definirano u odnosu kako je to znao raditi s Noelom. No Andy Bell je pored dobrog gitarističkog ramena za oslonac koje riffovima zna podebljati Liamovu frontmensku goropadnost i autorski jak. Da je kemija između njih dvojice i dalje snažna svjedoči naredna Bellova pjesma „I’m Just Saying“, nekako je to i dokaz da je tandem Liama i Bella jedna puno čvršća veza koja je gotovo neprekinuta već skoro 15 godina i da je i u Oasisu bila skladna, ali u sjeni jer su u prvom planu uvijek bili odnosi dva brata.
Beady Eye vatru nastavlja podgrijavati s još jednim akustičnim brojem „Don’t Brother Me“, ništa specijalno, ali kad Liam koristi riječ ‘brother’ uši se jače načulje, on je jedan od rijetkih s tom vrstom privilegije kod slušatelja. Tko se sjeća benda Kula Shaker dosta toga bliskog će pronaći u pjesmi „Shine A Light“, a ta vrsta psihodeličnog treskanja dobro je došla i pred kraj albuma „BE“, puno bolje od još jedne akustične u nizu u obliku „Ballroom Figured“ koja je u početku asocirala na uvod „Wonderwalla“, ali je ostala nekako skrušena i nedorečena. Sama završnica kroz „Start A New“ koja vuče elemente soul balade ukrštenih s aranžmanom rock balade otpušta emocije polako poput mirisne svijeće istovremeno spuštajući zastor dok sam utisak ne jenjava.
Liam je definitivno na dobrom putu. Beady Eye nije šala. Nema tu materijala za sprdnju. „BE“ je sasvim solidan album koji ne bi trebalo zaobići.
Ocjena: 8/10
(Beady Eye / Columbia / Menart, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
