Drugi dio izvješća s ovogodišnjeg izdanja Bear Stone Festivala, oaze stoner rock i psihodelične glazbe smještene u predivan ambijent obale Mrežnice u Primišlju.
Iako smo se i u petak dobro zabavili na koncertnom programa, Bear Stone je jedan od onih festivala koji se najbolje dožive kad ih doživite u cjelodnevnoj porciji. Ako vas ne probudi izlazeće sunce, onda će vas ubrzo zatim probuditi visoka temperatura u šatoru, pa je dobro i rano krenuti prema terenu festivala, rasprostrijeti kakvu prostirku na obalu rijeke i lješkariti na sunčevim zrakama koje probijaju kroz oblake. Onaj pljusak koji je pljusnuo večer ranije rashladio je zrak i više je nego ugodno piti kavu u tom toliko spominjanom edenskom ambijentu ovog komadića Korduna. Oni hrabriji među nama prihvatit će izazov prirode i okupat će se na više nego osvježavajućih 15 stupnjeva Mrežnice. Oni drugi neće.
Nešto poslije 11 sati na Jam Stageu se skupljaju neki od najboljih domaćih muzičara u improvizacijski kolektiv čija se postava mijenja u naredna tri sata improvizacijske svirke. Neki od njih sviraju u bendovima koji nastupaju na festivali, drugi su tu samo da bi džemali. Pridružuje se i poneko lice iz publike, groove je neprekidan.
Možete stati pogledati tko što svira u kojem trenutku, možete zaplesati, a možete i ostati ležati na obali zelene rijeke i prepustiti se ritmu. Teško je opisati koliko je svirka live benda u ovakvom ambijentu bolja od glazbe puštene sa zvučnika i ne bi bilo pretjerano ustvrditi da je jam kolektiv jedan od ključnih sastojaka Bear Stone iskustva.
Najveće iznenađenje festivala dolazi vrlo rano. Prvi bend koji će nastupiti nakon jam sessiona koji je završio u noise bombi članova koji međusobno dijele bendove kao što su Chui, Kries, Elemental, ABOP i Dark Tree Bark, ali i drugih, bio je Auto iz Slovenije. E sad, Auto je ime koje samo po sebi ne zvuči prepoznatljivo, teško je guglati bend s tim imenom, majica na kojoj piše Auto djeluje kao nešto što bi iziskivalo mnogo objašnjavanja svakome tko te upita zašto ti na majici piše Auto. Štoviše, organizator kaže da su ovaj bend otkrili na MENT-u na kojemu sam i ja bio, ali sam propustio njihov nastup. Vjerojatno me na papiru njihova priča nije dovoljno privukla.
Velika greška. Ovaj trio svira neku opaku instrumentalnu psihodeličnu garažu koja vas odmah uvuče ritmom i žestitom i ne posustaje. Gitarist zatim vadi nekakvu električnu verziju saza, pa zvučnoj slici dodaje još i arapski ton dok ritam sekcija melje nemilosrdno i moćno. U jednom trenutku publika je toliko oduševljena da kreće u ad hoc skandiranje: “Auto! Auto!”. Ako primate preporuke, moja je da načulite uši kad je u pitanju ovaj bend. Imaju jedan lanjski istoimeni album i rade na novome. I ne propustite ih uživo kad dođu u vaš grad. Po mom izboru najbolji koncert festivala.
Nakon toga program se izmijenjuje na Jam Stageu i takozvanom Mill Stageu koji je manji i na kojem uglavnom sviraju mlađi bendovi. Jedan od njih je Extroft koji smo lani gledali na INmusicu kad su me iznenadili ubacivanjem Creamove “Sunshine of Your Love” u svoj repertoar. Zanimljivo je da me i neke od melodija sljedećeg benda, 10KRE, isto tako asociraju na spomenutu supergrupu iz šezdesetih, ali možda je u pitanju samo uobrazilja koja proizlazi iz nesvjesnoga i nesputano stvara mozaike od nasumično nakupljenih dojmova.
10KRE su jednako mladi kao i Extroft, ili se barem tako čini mojim ostarjelim očima, i glazbeno najviše, kao i većina bendova ovdje, duguju ipak ostavštini Black Sabbatha koji te večeri svira svoj oproštajni koncert u Engleskoj. Kad se vidi da je cijeli jedan žanr nastao na temeljima koje su oni postavili, jasno je da su jedan od najutjecajnijih bendova u povijesti, uz Beatlese i možda eventualno The Velvet Underground.
Na Jam Stageu nastupa još i Savanah iz Beča, bend koji glazbeno možda najbolje možemo opisati tako da klažemo da slijede tragove koje je u blatu iza sebe ostavio Mastodon. Domaće boje brane Peglica i Komandos kao prog/psych krilo kolektiva Jeboton, te francuska Karkara koja se prema vlastitom opisu najviše naslanja na psihodeličnu struju rocka kojom kraljuju bendovi kao što su King Gizzard and the Lizard Wizard i The Oh Sees, no u konačnici ostavljaju dojam da sviraju sličnu glazbu kao i Auto koji im je prethodio, ali ipak na stepenicu nižoj razini.
Oko pola osam slijedi selidba na glavnu pozornicu. Prvi koji tamo nastupaju su The Vintage Caravan s Islanda. Neki od nas gledali su ih već u Tvornici kulture kad su nastupili kao predrupa Opethu (koji nam se ove godine i vraća na mjesto zločina), a drugi još jednom u Vintage Industrial Baru u kojemu su nastupili jer nomen est omen kako kažu stari Latini, ako ih još uopće i ima na koncertima.
S obzirom na ljetni termin, njihova kostimografija je donekle okljaštrena onog punog 70’s splenodra s trapezicama i retro jaknama, tek se Óskar sakrio iza naočala i šešira. Reakcije u našoj maloj skupini su podijeljene. Nekima su simpatični, drugi ostaju ravnodušni prema rokerskoj pozi bez mnogo svježine. Oni sami su se, izgleda, dobro zabavili, a i uživali su, sudeći prema objavama na društvenim mrežama i u turističkom obilasku naše zemlje, pa nas ne bi čudilo da se njihovo ime uskoro ponovno pojavi na plakatima po gradu, ako ih još uvijek uopće itko i lijepi po gradu.
Jedan od glavnih razloga mog dolaska na oovogodišnji Bear Stone bilo je drugo ukazanje Motorpsycha u Hrvatskoj. Riječ je o bendu koji u Norveškoj ima status rock bogova, a iza sebe ima cijelu gomilu albuma, pa nikad ne znate što će svirati i kako će zvučati. Ipak, u ovim krajevima nisu prepoznati. Na njihovom koncertu u Vintageu bila je svega šačica posjetitelja, no većina nas upamtit će taj koncert u praznom klubu kao neponovljivo iskustvo.
Ipak, ni u Primišlju nije prošlo sve glatko. Na početku njihovog nastupa kao da mi je nešto nedostajalo, bilo u zvuku ili u energiji. Trebalo je proći neko vrijeme dok se Bent i Snah koji zajedno sviraju već više od trideset i pet godina ne upuste u ono što najbolje rade, a to je dugačko i masni zakucavanje u groove, repetativno lupanje kao čekićem u čavao koje je sve jače s novim krugom, premda je čavao već odavno zakucan. Nakon nekoliko takvih obreda, bend se vratio kraćoj formi i lako tinjao dok se nije ugasio.
Bear Stone jest jedan od onih festivala koji se najbolje dožive kad ih doživite u cjelodnevnoj porciji, ali kupanje i lješkarenje na suncu, mnogo hodanja i obilna hidratizacija pilsnerom koji za festival proizvodi Nova runda, možr prouzrokovati preuranjeni umor, a mi smo ga doživjeli za vrijeme premijernog nastupa amričkog King Buffala koji je preuzeo pozornicu od Norvežana.
Nisu momci loše svirali, a činilo se da su i solidno prihvaćeni, ali njihova psihodelija djelovala je pomalo tromo i uspavljujuće nakon cijelog dana aktivnosti, pa smo morali čekati da stvari u svoje ruke preuzme glavni headliner, A Place To Bury Strangers. Nakon narkoze King Buffala njihovi susjedi predvođeni Oliverom Ackermannom zvučali su gotovo frenetično miješajući psihodeliju s post punk estetikom i vokalima koji su povremeno zvučali kao da su izašli iz kakve gotičarske pjesmarice, ako još uvijek uopće itko piše bilo kakve pjesmarice. Možda stari Latini koji lijepe plakate po gradu?
Program The Ripple te večeri na sebe su preuzeli latvijski synth rokeri Oil x Gas, a zatim i osvjedočeno izvrsna makedonska Iskra čijim smo nastupima svjedočili na SHIP-u u Šibeniku, a zatim i u zagrebačkom Attacku. Naravno, to se sve, kao i program završnog dana, odvilo bez nas koji smo se vratili i u kamp i nakon buđenja i jutarnje kave pohitali prema rodnom gradu koji je preživio najezdu. Cijelo je ljeto ispred nas i zasigurno nas čeka još gomila glazbenih i festivalskih uzbuđenja, ali Bear Stone ćemo upisati kao još jednu od obaveznih stanica na svojim, već ionako suviše gusto ispunjenim, godišnjim kalendarima.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
