The Unholy Trinity turneja triju velikih metal bendova započela je sinoć u bečkom Gasometru.
Zagrebu se možda može koješta prigovoriti, ali ne i to da mu nedostaje žestokih koncerata. Ipak, čak i neki metal bendovi nas uspješno izbjegavaju, pa je za njihove nastupe katkad potrebno potegnuti preko granice. Jedan od takvih svakako je Behemoth koji je upravo sinoćnjim koncertom u bečkom Gasometru otvorio svoju novu turneju The Unholy Trinity na kojoj uz njih nastupaju još i veterani Satyricon te grčki blekeri Rotting Christ.
Djelomičan razlog činjenice zašto bendovi poput Behemotha ne dolaze u Zagreb može se potražiti i u činjenici koja se ponovno dovukla u javnu raspavu, a to je da nemamo dvorana veličine jednoga Gasometra koji može prihvatiti oko četiri i pol tisuće ljudi, odnosno jedini venue veći od Boćarskog doma, a manji od Arene nam je Šalata koja je aktivna samo preko ljetnih mjeseci, a manji klubovi poput Tvornice ne mogu prodati dovoljno ulaznica po normalnoj cijeni da bi im koncerti bendova iz tog ranga bili isplativi.
Druga stvar koju Beč ima, a Zagreb nema jesu i molitelji koji protestiraju protiv sotonizma ispred black metal koncerata. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio toliku količinu veselih i nasmijanih metalaca na jednom mjestu kao jučer pred voranom dok su se smijali i fotografirali ispred austrijske verzije naših klečavaca koji su zazivali sveto ime Isusovo u borbu protiv đavla koji kraljuje na metal okupljanjima. Povela se čak i pjesma praćena tugaljivim zvukom trublji dok se mahalo zastavama i transparentima s porukama poput “Satanismus ist hate speech“.
Ruku na srce, bendovi koji su jučer nastupali itekako vole provocirati antireligijskim sadržajem, ali miješati njihovo izazivanje katoličkog počesto lažnog morala s nekakvim aktivnim i konkretnim sotonizmom je blesavo. U slučaju Behemotha koji dolazi iz hiperkonzervativne i katolibanske Poljske, reklo bi se da je njihova projicirana ekstremistička izopačenost čak i nužan odgovor na političko i etičko stanje njihove nacije.
Drugi je par rukava to što se diljem internetske metal zajednice na bend predvođen Adamom Nergalom Darskim danas naoko gleda s nekom vrstom rezignirane odbojnosti. Do prije desetak godina bili su idoli žanra, a danas posvuda samo komentari kako se samo silno trude biti edgy, nemaju više onaj pravi zvuk, a zadnji dobar album im je bio “The Satanist” iz 2014. godine i slično.
Moram priznati da sam sudeći po naslovnom singlu njihovog nadolazećeg albuma “The Shit ov God” i sam pomalo počeo okretati očima, no sinoć smo imali priliku čuti premijernu izvedbu te pjesme, kao i drugog singla “The Shadow Elite” (koji je otovrio najišekivaniji nastup večeri) i mogu reći da nisu zvučale tako loše. Nisu, doduše, baš zvučale kao vrhunci koncerta, oni pjesama s njihovog zadnjeg dobrog albuma “The Satanist” iz 2014. godine.
Taj izbor sadržavao je “Ora Pro Nobis Lucifer”, “Blow Your Trumpets Gabriel” i moćnu “O Father O Satan O Sun!” koja je zatvorila koncert, dok je možda čak i najbolje prihvaćena bila “Christians to the Lions” tijekom koje nisam mogao izbaciti iz glave sliku onih jadnih prosvjednika ispred dvorane. Najveće je iznenađenje večeri vjerojatno došlo u obliku pjesme “Christgrinding Avenue” s albuma “The Apostasy” za koju je rečeno da je nisu uživo izvodili više od petnaest godina.
Pozornica je bila impozantna, a show je uključivao podizanje pojedinih članova, ukljuučujući i bubnjara na izrazito visoke risere, ali i pirotehniku u obliku vatrenih stupova koji u zatvorenom prostoru djeluju nepotrebno, pogotovo dok je nekima od nas u publici još u sjećanju svježa trauma od nedavne tragedije u Kočanima.
No, vratimo se na početak večeri koju je otvorio Rotting Christ, sjajan grčki bend koji smo u Zagrebu imali priliku gledati 2019. kad su u Močvari svirali s Moonspelom (potonje ćemo na kraju mjeseca pak ponovno gledati s Dark Tranquility u Boogaloou). Momci su tad promovirali aktualnu ploču “Heretics”, a u međuvremenu su se ponovno oglasili s jednako dobrim lanjskim “Pro Xristou”, dok su upravo jučer, na dan otvaranja turneje objavili i “35 Years of Evil Existence – Live in Lycabettus” s čak 25 pjesama u dva sata trajanja.
Nažalost, u Beču su svirali puno kraće, što ne čudi budući da im je pripalo ono što se u engleskom naziva short end of the stick, a to je uvodni čin i otvaranje koncerta. No još je više od kratkoće seta, a koji je uključivao neka od najjačih oružja iz njihovog glazbenog arsenala, bilo novijeg (“Like Father, Like Son”) ili nešto starijeg (uvodna “666” i završna “Grandis Spiritus Diavolos”), ili pak onog još iz doba Thou Art Lord (“Societas Satanas”), smetala činjenica su Rotting Christ bili podvrgnuti onom groznom tretmanu predgrupa čiji se zvuk pretjerano stišava kako bi headliner zvučao glasnije, što je posebno šteta jer je bend sa svojim nastupom itekako zaslužio bolje.
Nakon njih nastupili su i Satyricon, a premda je riječ o bendu s kojim sam koketirao u devedesetima, moram priznati da do objave ove turneje nisam bio svjestan činjenice da su još, ili bolje reći ponovno, koncertno aktivni. Nisam znao što očekivati od nastupa ovih veterana smještenog između naoko mlađih i potentnijih bendova, a uvod s “Now, Diabolical” mi nije zvučao pretjerano obećavajuće.
Ipak, kako je koncert odmicao, svirka i zvuk djelovali su sve čvršće i bolje, a kad su iz repertoara izvukli klasike poput “Nemesis Divina”, moglo bi se reći da je koncert skočio na posebnu razinu koja se sa svakom pjesmom prema njezinom kraju dodatno podizala, tako da se na koncu moralo priznati da su dani starih Satyra i Frosta daleko od odbrojanih. Štoviše, djelovali su mnogo vitalnije od mene kad sam u završnici koncerta shvatio da nigdje u Gasometru nema mjesta gdje bi netko iz dobne skupine 40+ nakratko mogao sjesti i odmoriti stare kosti umorne od skakanja i headbanginga.
Zagrebu se možda može koješta prigovoriti, ali ne i to da mu nedostaje žestokih koncerata. A kad nas nešto poput Unholy Trinity turneje zaobiđa, ni Beč nije na kraju svijeta. Još da nam je dvorana poput Gasometra. A kršćanske prosvjednike si slobodno mogu i zadržati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
