Drumelody a.k.a. Berin Tuzlić zauzet će pozornicu kluba Dva Osam u subotu 2. travnja, tj. zadnjeg dana rođendanskih koncertnih događanja portala Ravno do dna. Njegov DJ set pratit će i video projekcije ‘crno-bijele animacije grafičkih oblika kao ‘zadnji krik mode’ u electro svijetu’, po njegovim riječima, pa će klub zasjati u jednom sasvim novom vizualno ruhu. O tome, kao i njegovom radu na sintetičkim vokalima kao prepoznatljivom zvučnom potpisu popričali smo s ovim ‘renesansnim umjetnikom’ uoči zagrebačkog nastupa.
Album „Freedom Of Imagination“ izašao je u jesen pandemijske 2020. i zanimljivo je da je izašao i kao svojevrsni glazbeni film koji tematizira čovjekov povratku u prirodu. Što možeš reći o tome?
Berin Tuzlić: Jeste. To je treći album na “vinilu” dRUMELODY. Izdavači za Bosnu i Hrvatsku su Sarajevo disk i PDV Records. To je album koji je nastao prije pandemije i on je sa video uratkom zaokružio smisao prirodnih potreba svakog čovjeka koji želi opustiti se i živjeti “realno”. Video sam snimio blizu svoje kuće na Kremešu pored Sarajeva na 850 metara nadmorske visine gdje nikad ne dolazi popularni sarajevski smog, ubojica meka srca. A u kući sam kreirao, producirao i odsvirao ”Freedom OF Imagination”. Album se baš zbog toga tako i zove. To je okruženje s mnogo prirode, životinja, prirodne hrane i dobrih ljudi koji oduvijek tu, koji žive racionalno, ali i veoma životno kreativno.
Koliko nam je važna imaginacija glazbe kao vrsti, kako gledaš na to obzirom na cijelo ovo kolektivno iskustvo?
Berin Tuzlić: Imaginacija je u jednom smislu veoma realna, i zbog toga mene je zainteresirala, nekako oduvijek. Ona je ta koja vam prešutno govori da slušate svoja čula i osjećate maštu onako kako vi želite. Elektonska muzika bez vokala to i komunicira na takav način da vam dozvoljavate da maštate o pjesmi kako želite, jer nema vokala koji vam tekstom navigira doživljaj djelomično. Kao i svaka druga muzika tako i elektronska je u svojim nijansama različitih emocionalnih figura koje crtaju u vama doživljaj zadovoljstva. To je uvijek povezano sa trenutkom kad lansirate u orbitu song i gledate kako on živi u dušama slušalaca koji to “renderiraju” kroz svoju privatnu emocionalnu inteligenciju. Moja iskustva su različita po tom pitanju jer sam shvatio da svaki slušalac ima svoj labirint u kojem pjesma kao nekim magnetizmom putuje do srca slušatelja. Da li kroz ples, igru, posao, junk ili neki drugačiji tag to je pitanje izbora svakog ponaosob.
Vjerujem da su se planovi prilično promijenili tijekom posljednje dvije godine. Hvataš li konce, da tako kažem, obzirom da i ti prolaziš kroz one probleme da se prvo zakaže nastup, pa se odgodi ili otkaže?
Berin Tuzlić: Naravno. Čini mi se da su to najmanji problemi jer se stabilizacija počela odvijati kroz novu standardizaciju. Muzika je drastično počela drugačije da komunicira, a baš tako konce moraš pohvatati da ne postaneš marioneta. Jer to je danas postalo najopasnije. Postalo je opasno po život i mentalno zdravlje. Nametnuto nam je da živimo od danas do sutra pa zato moramo imati više sreće nego pameti, pamet je mutirala globalno u monstrumska razmišljanja. Milenijalsi i Z generacija su svemirci, i ako svi mi živimo u svemiru oni su baš drugačiji i slobodniji.
Album „Hyperbola“ iz 2018. i dalje izaziva interes obzirom da slušatelji i dalje otkrivaju tvoj rad sa sintetičkim vokalima, tj. da je teško povjerovati da sve otpjevano na tom albumu nije izašlo iz usta pravih pjevača. Stoga se ovo pitanje iz nekog od naših prijašnjih intervjua nekako mora ponoviti. Dakle, kako to radiš?
Berin Tuzlić: Pa jeste, ma nisam ja to izmislio. To je već zastarjela stvar jer Radiohead je to još 1997. koristio na svom albumu “OK Computer”. Kako kod nas sve dolazi s velikim zakašnjenjima što se tiče finih stvari, što nije slučaj i s lošim stvarima, koje se na žalost uvijek prvo kod nas pojavljuju. To je jednostavno rečeno matematika sve izračuna, ali ona ipak nije izmislila ostale nauk. Kada napravite muziku napišete note za melodiju pjevanja i tekst i odabirete frekvencije koji kao theremin priozvode zvukove, a one, pošto su notama napisane, propjevaju frekvencije. Nešto slično kao što theremin reagira kada remetite njegovo magnetno polje čiji zvukovi podsjećaju na zvuk violončela ili violine. To je najobičniji plug in koji se bio jedno vrijeme pojavio u prodaji i koji su povukli jer se modifikacijom i dogradnjom poslužila i jedna velika muzička platforma da nas iskontroliše, da iskontroliše i IT ton koji je iza muzike koja je u prvom planu.
Recimo za razliku od Chemical Brothersa koji rade sličnu metodu, ali inzistiraju na tome da sintetičkom vokalu ne daju previše ‘ljudskosti’ tj. ostavljaju ga u domeni čujno sintetičkog, ti pak upravo radiš na približavanju humanom što je više moguće. Zašto?
Berin Tuzlić: Ja volim realizam, ali novokreirani realizam što se tiče zvuka, što nije slučaj i s vizualnom umjetnošću u kojoj volim grotesku. Tu sam malo u suprotnosti. Najviše to radim zbog skretanja pažnje ljudima na vrijeme u kojem živimo, a čini mi se da ljudi danas nisu baš dovoljno svjesni stvarnosti koju živimo.
Relano što se tiče empatije ona je ključna u slušanju zvukova i šumova koji čine muziku. Tako da je jedina istina da su i moji i njihovi vokali sintetični što je dobro zbog pjevača i pjevačica da vide da se svijet ne okreće zbog njih, i da i oni, kao što bubnjari imaju za konkurenciju ritam mašine, imaju voice mašine ha, ha.
Jesi li pronašao možda pjevačicu koja bi mogla zadovoljavajuće izvesti pjesme s „Hyperbole“?
Berin Tuzlić: Naravno da jesam. Po meni mašine nikad neće pobijediti ljude. Bez obzira pjevale ili svirale bubnjeve ili bile ‘naoružane’ vrhunskom umjetnom inteligencijom. Ne može se matematički, a ni bilo kojom drugom naukom izračunati nešto što nema početak i kraj. Jednostavnije rečeno, kretivno promišljanje nema kraj. Pjevačica se zove Negra Čičić i ona je otpjevala novi album sarajevskog benda Kolt Teatar, za koji je ostalo još tri pjesme da Haris Saračević izmiksa. Tu se nalaze baš pjesme koje su u originalu nastale sa sintetičnim vokalom, a to su “Hyperbola”, “Golden Vine”, You and me” itd. I stvarno je to samo još jedan od dokaza kako se sve promijenilo. Ipak kreativni ljudi navigiraju sva ta nova tehnološka dostignuća. Nadam se da će u Hrvatskoj ljudi ubrzo imati priliku čuti kako zvuče pjesme koje su odsvirale mašine kad ih bend uživo izvede na bubnju, sinthu, basu i naravno glasu. Meni mrak zvuči, imam osjećaj da slušam kao da sam otišao još jedan korak dalje od učmalosti koja nas okružuje. Uvijek se tome radujem. Što mi potvrđuje staru tezu da je igra najjače oružje u 21. vijeku.
Kad se to može očekivati?
Berin Tuzlić: Ubrzo. Mislim da je početkom sljedećeg mjeseca spreman album za slušanje i izdanje. Kolt teatar je već počeo sa svirkama. Svirali amo već u Beogradu i Sarajevu. Mi volimo reći za sebe da smo Sinko Šimunović, Enisa Šuman, Negra Čičić i ja bend koji svira za vrijeme, ratova, virusa i demonstracija. Tako nam pao grah svima nama, a i vama (smijeh).
Općenito je karakteristika tvog rada da često paralelno učestvuješ u nekoliko projekata. Koje su prednosti, a koje mane takvog pristupa?
Berin Tuzlić: Prednosti ima više nego mana. Mana je samo jedna, a to je što nisu još izmislili vremeplov kako bih mogao više imati vremena za nastupe uživo. Jedna od mnogih prednosti jest da jedna ideja ima više oblika komuniciranja, a produkti te jedne ideje su u zvučnom ili vizualnom. Za mene je to jedan organizam. Ne mogu ne raditi više projekata odjednom. Ipak je ovo 21. vijek, a ne srednji ili osamdesete koje su imale super muziku. Mislim da imam prednost uvijek kad zaboravim šta je jučer bilo.
U subotu 2. travnja dRUMELODY nastupa u Dva Osam u sklopu naših rođendanskih koncerata, što se može očekivati na repertoaru?
Berin Tuzlić: Repertoar i izvedba u posljednje vrijeme se jako izmijenila. Radi se o čistom DJ-ingu .Ljudi samo žele plesom iz sebe izbaciti negativno. Na repertoaru će se naći mali broj pjesama kao što su “Hyperbola” i “You and me” ali u novom remiksu. Bit će to relativno nove pjesme koje su pretežno bez vokala kao što su “Jac O boy” ali i one koje je otpjevala i napisala pjevačica Madori.
Također pripremaš i vizualni segment tj. video animacije koje bi trebale pratiti nastup i u tom segmentu u klubu. Zanimljivo je da i one nose tvoj potpis, obzirom da si animator i crtač stripova. Dakle, Dva Osam bi te večeri trebao zasjati i u jednom sasvim novom vizualno ruhu?
Berin Tuzlić: Jeste, to su nove crno-bijele animacije grafičkih oblika kao ‘zadnji krik mode’ u electro svijetu. Ja mislim da je ovo zadnji vlak za takve vrste vizualizacija iz razloga što sve više samo zvuk definiše partyje. Kao što više nisu u modi albumi, nego setovi svirki koji su uvijek nekim novim pjesmama ili zvukovima osvježeni. Živimo jednostavno u vremenu suštine i fokusa, svi ukrasi izumiru, a to nije do tehnologije, već zbog prirodne potrebe svakog čovjeka za nečim drugačijim.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
