Bernays Propaganda ‘Na to igrišče ne smem’ – bend koji dobro igra na svakom terenu

Album namijenjen američkom i kanadskom tržištu konačno je došao i do nas.

Bernays Propaganda ‘Na to igrišče ne smem’

Iako je ovdje u pitanju glazbena recenzija, ne može se izbjeći nešto reći i o Berislavu Saboliću kao pokretaču izdavače kuće Ill In The Head. Naime, riječ je o našem čovjeku koji je odlučio na kanadskom i tržištu SAD-a objavljivati vinilne albume balkanskih izvođača i grupa, dakako u okviru i dometu jednom malog nezavisnog izdavača. Reizdao je dosad hrvatski The Marshmellow Notebooks album proširen za jednu bonus pjesmu, uspio na vinilu objaviti „Osiguranje životne večnosti“, beogradske punk rock grupe Ex-Cess s početka ratnih devedesetih na ovim prostorima, dakle svojevrsni raritet, kao što je za Kanađane i Amerikance upakirao album „Na to igrišče ne smem“ makedonske grupe Bernays Propaganda.

Jest da je potonji objavljen 2017. godine, no potrajalo je dok Berislav nije ovog ljeta, između ostalih gradova, doputovao i u Zagreb gdje mi je uručio spomenuti vinil i kad smo se na koncu konačno upoznali iako smo otprije u kontaktu preko društvenih mreža i mailova. Jedan od razloga njegovog dolaska bila je promocija etikete Ill In The Head na području Balkana što je povuklo i dobru prodaju vinilnih izdanja, koja su, iako zvuči pomalo paradoksalno, rijetka upravo ovdje odakle svi spomenuti izvođači potječu.

„Na to igrišče ne smem“ čini se kao svojevsno kolekcionarsko izdanje Bernays Propagande, tj. činio se već po samoj objavi jer se radi o albumu sastavljenom od prethodno neobjavljenih snimki, remikseva i glazbe za kazalište, što je pomalo i hrabar potez ići s tako nečim preko Velike bare. No odmah treba reći da je „Na to igrišče ne smem“ izuzetno kompaktno i fluidno djelo, pa i proglas samog benda koji glasi: „“Pozvani ste na politički angažirani ples. Gibajte tijelo, plješćite, pjevajte i slavite slobodu, javni neposluh i političku borbu u doba iluzije znane kao moderna demokracija” posjeduje uporište, jer album to i jest – plesni anagažirani uradak.

Taj kompilacijski album sklopljen je u tranzicijskoj fazi Bernays Propagande, kad su u post periodu albuma „Politika“, na kojem je žive bubnjeve zamijenile ritam mašina, tražili nove okvire kako bi glazba benda prirodnije saživjela u polu-elektroničkom ruhu. Tu svojevrsnu formu angažiranog electro partyja u nekoliko navrata je mogla doživjeti i zagrebačka publika i ujedno svjedočila, slobodno mogu reći, jednoj od najkvalitetnijih reinvencija nekog regionalnog benda općenito.

„Na to igrišče ne smem“ upravo je prvi korak te renivencije. Na njemu je uočljivo da je album „Politika“ iz 2016. za Bernays Propagandu i dalje svojevrsni work in progress jer su zastupljeni remiksevi pjesama „Laži me, laži me“ i „Politika“. Remiks prve potpisuje Bastion, a drugu sam izdavač Ill In The Head. Prvospomenuta „Laži me, laži me“ čak više teži nekom organskom zvuku koji pomalo evocira na New Order. Na nju se u sličnoj maniri odlično nadovezuje „Početok i kraj“, obrada koju u originalu potpisuje Padot na Vizantija. Iz njene mantričke hipnoze izvire „Životinjska farma“ kao dio soundtracka za istoimenu kazališnu adaptaciju Orwellove pripovjetke koju je režirala Aleksandra Kardalevska za skopski Teatar za decu i mladinci, dok A stranu zatvara miks „Leb i igri“, pjesme koja inače zatvara albuma „Zabraneta planeta“.

B strana za razliku od A strane, koja u većini pjesama posjeduje organski bubnjarski pristup, ulazi adrenalinski tvrdo u elekroniku, prvo s plesnim drum&bass otkivkom „My Personal Holiday“, a sličan ‘na nož’ udar donosi „Darvin ne e vo pravo“, Jezek cover. „Fakt“, remiks kojeg potpisuje Duke B dodatno ‘suši eter’ minimalističkim prekrajanjem aranžmana, sasvim dostatno da se odluka da album zatvori „Koga e dovoljno“ (možda i najbolja pjesma na album) čini potpuno opravdanom.

Jest da je proteklo dvije godine od objave ovog albuma, ali ‘igralište’ na kojem igra Bernays Propaganda već se mnogo puta dokazalo zimezelenim. Tako i „Na to igrišče ne smem“ nije nikakav eksces u tom nizu, već dobar bonus.

Ocjena: 8/10

(Ill In The Head, 2017.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X