Situacija u gornjem domu današnje pop glazbe nekako nije nimalo obećavajuća u smislu kreativnosti čiji nedostatak se nadomješćuje milijunskim budžetima i angažiranjem personela veličine filmske produkcije prepunog vanjskih suradnika i talenata, da bi se na kraju nešto i dogodilo.
To je ukratko i situacija s recentnim albumom „Renaissance“, u ukupnom poretku sedmog po redu američke pjevačice Beyonce. Za album je okupljeno čak 70 suradnika samo na glazbi, a sve je rađeno u 14 studija. Nema koga nije sve Beyonce pozvala, od velikana njujorške scene poput Nilea Rodgersa i Grace Jones pa do modernog gurua plesne elektronike Skrillexa. Svi zajedno združeni u kreiranju novog glamuroznog zvuka dvadesetih za glamuroznu Lady Godivu pop scene, a marketinški sve izvedeno na nivou filmskih blockbustera.
Na album se nekako može i gledati kao na filmski blockbuster; nema tu ni trunke nečeg neulaštenog do blještavog sjaja, sve je promišljeno od prve do posljednje sekunde, sve prožeto snažnom zvučnom muskulaturom iz koje kipti ona stara želja; svidjeti se što većem broju njih, a ako ništa drugo, bar očarati slikom na steroidima.
Tko je obožavateljski nastrojen prema takvoj ‘superherojskoj’ produkciji, vjerojatno će uživati, no ako u glazbi tražite šarmantne znake ljudskog nesavršenstva, jedino što možete doživjeti uz „Renaissance“ jest kao da vas je napao i rastrgao robot Transformer – super mašina, prilagodljivog oblika, ali bez nekih emocija utjehe. Osim da padnete ničice pred kraljicu, ili da vas ponese ludi banger ritam koji ona određuje, treće opcije tu ni nema.
Beyonce je autoritarna i borbena gotovo u svakoj pjesmi, kao da samo šamara i postrojava (vojsku), što možda najbolje sažima „Pure/Honey“ tekstom: „Bad bitches to the left, money bitches to the right“. Kao da je spot „This Is America“ Childish Gambina krenula pretakati u tekstove i ritam; nasilje, seks i psovke se cijede iz ove zvučne „Renesanse“. Beyonce to forsira do maksimuma, a onda pred kraj albuma kaže: „America Has A Problem“, kao da očekuje da nakon niza bangera treba stati i dylanovski promisliti i reći nešto pametno, a dotad kao da ne shvaća vlastitu ulogu nabildane egocentričnosti koja u konačnici daje doprinos tom problemu jer se vrti unutar relacija seks-novac-status, čak i kad se trudi pronaći romantiku u momentima poput „Plastic Off The Sofa“. Kao da se ni sama ne može odlučiti hoće li kritizirati ili uživati, iako iz svega izbija njena fanatična radna etika u borbi za održanjem statusa među nadirućim geto-traperima koji sličan bizaran efekt postižu za puno manje novaca na svojim laptopima i uz više mašte.
Album se dakle nameće i kao surogat za sveprisutni trap i igra na kartu kvalitetnijih plesnih ritmova. No i tu se osim superiorne produkcije i mnoštva uključenih suradnika dosta toga svodi na reciklažu. Čak deset od šesnaest pjesama sadrži elemente drugih pjesama iz prošlosti plesne glazbe, a da se i ne govori o reakciji Kelis pred objavu albuma koja je Beyonce optužila za krađu svoje pjesme „Milkshake“ čiji segmenti su se našli u pjesmi „Energy“, pa je i to uklonjeno, kao i riječ „spaz“ iz pjesme „Heated“.
Kulminaciju tog pristupa donosi posljednja „Summer Renaissance“ skovana na okviru „I Feel Love“ Donne Summer i ‘oca disca’ Giorgia Morodera (na što su se i Muse naslonili na svom posljednjem albumu). Umjesto zaključka samo ću reći da je nakon priličnog broja preslušavanja, u mom osobnom slučaju, krajnji efekt isti, a svodi se na to da nakon ‘sega-mega’ nabrijanog pop uratka Beyonce Knowles iz 2022. kojeg je ‘porađalo 70 babica u 14 klinika’ meni u glavi svira Moroder iz 1977. godine.
Time se opet dokazuje da dolari u glazbi mogu sve osim ciljano napraviti pop pjesmu koja ostaje. Tako i Beyonce na „Renaissance“, svud i sa svima je bila, sve je probala i na kraju donijela više-manje podgrijani obrok.
Ocjena: 6/10
(Parkwood / Columbia / Menart, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
