Beyoncé Knowles-Carter, glazbena megalomanska mašinerija , dana 17. travnja 2013. god. zapala je u sferu balkanskog mentaliteta, no i proeuropski (glazbeno) orijentirane Arene Zagreb. Mašina, udaja i raskrižje – je li riječ o Beyoncé na koju je hrvatsko glazbeno tržište naviknuto?
Glazbena zaokružena hermetička cjelina. Pad, rast, klimaks, kraj. Brzina, neimanje (nenamjernih) pauza; konkretna glazbena norma. Estetika moćnog – pomični video zidovi, pirotehnička pomagala, pomični kranovi, let s jedne pozornice na drugu; bez pomanjkanja teatralnosti i sile koja ju oblikuje, a opet s dovoljno da ne pada u sferu velikog prenapuhanog trash koncepta. Ukratko, artistička sila oblikovana po mjeri glazbenice, koja je svjesna vlastitog potencijala i usredotočena je na reprezentaciju. No, je li riječ o reprezentaciji koja se može smatrati vrhunskom, u svim aspektima glazbenog recenziranja?
Suludo je očekivati od gotovo programski orijentiranog glazbeno-scenskog kompleta da podlegne iole prihvatljivim sferama spontanosti, opuštene konverzacije, neimanja dramaturški oblikovane poruke, koja slavi žensku inteligenciju, žensku analizu i poimanje svijeta, žensku senzualnost i ženstvenost, općenito. Međutim, iako vidno uronjena u okrilje hrvatske percepcije glazbenog visočanstva, Beyoncé si jest dopustila navedeno (u velikim razmacima), ponekad zbunjujući bend, šalivši se na vlastiti račun i ponovno se ugodno iznenadivši prilikom poznavanja glazbenog repertoara od strane hrvatske publike.
Gledavši koncert kojim je „otvorila“ zagrebačku arenu 26. travnja 2009. godine, mogu zamijetiti vidni odmak u vokalnim dionicama, promjenama glazbenih aranžmana, poveće ulaganje u koncept jednostavnosti prostora na kojem se vrši glazbena radnja kompenzirajući boljim plesni-oblikovanim etidama i dramaturški lakše izvedivim (kratkim) pauzama. Estetika samog koncepta lakša je, transparentija je, što dokazuje, primjerice, i promjena modne struje (sa Muglera na Puccija).
Nadalje, ono što jest ključni problem velikih svjetskih turneja jest promjena publika, neimanje dovoljno svijesti za konkretno razlučivanje onoga od ovoga, no pjevačica je dopustila samoj sebi da je Hrvatska prihvati, konstantno ponavljajući kako su upravo Hrvati jedna od najboljih publika. Međutim, smatram da je hrvatska publika na trenutke oklijevala, samoj sebi ne dopustivši da se stopi s energijom glazbenice i njenog vrhunskog ženskog benda.
Mjesta za negativnu kritiku gotovo i nema; naime, onaj koji uistinu poznaje repertoar glazbenice zamijetit će eventualnu cirkulaciju pojedinih glazbenih aranžmana te će pokleknuti činjenicama kako je navedeno već viđeno.
Međutim, ono što uistinu jest najveći problem spada u dogmu zadnjeg albuma, a to jest koncept miješanja starih rubrika soula i klasičnog r’n’b-a sa modernim tandemima pop glazbe, koji, primjerice, gore spomenutim adolescenticama nije bio dokučiv i zbog nepoznavanja repertoara utjecaja albuma „4“ na uskoro-očekivani peti razočaravajući. Ne smatram se seksistom, niti osuđujem mlađu žensku publiku što dolazi da koncerte velikih svjetskih zvijezda; no, smatram da je ključ shvatiti kako je ogledna publika u maloj mjeri i ogled hrvatske realnosti. Imidž, imidž, imidž te puko stajanje na iole drukčiji moment koji ne spada u koncept mediokritetskih struja.
Zaključno, pad, rast, klimaks, i.. i…; kraj. Navedenom konstatacijom nisam zafrkantski htio završiti recenziju, već samo istaknuti kako Beyoncé spada u sferu glazbe koja jest tempirana zbog sklopa estetike i glazbene reprezentativnosti. Međutim, smatram da je trajanje od dva sata gotovo, pa i prekratko. Opustivši se, i davši možda trunčicu više opuštenije (s naravno eklektičnim električnim momentima) atmosfere, smatram da je riječ o sili koja će u potpunosti zamesti kritičko gledanje pop-glazbe. Ipak, riječ je o ženi koja je svom konceptu glazbe dala atribut gospođa Carter; riječ je o ženi koja je sazrjela koja se promijenila, koja gaji druge ideale i koja u potpunosti shvaća poimanje kategorije žena, majka, supruga. Beyoncé Knowles; Carter.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
