Domaći elektro-trojac vratio se na scenu nakon 12 godina novim albumom ‘Quantum Status’.
„Quantum Status“ dugo je pripremani album, kao što i njegova stilska šarolikost ukazuje na to da bi ga se moglo promatrati i kao neku vrstu kompilacije koja odgovara na pitanje što se u redovima grupe Bilk događalo proteklog desetljeća. Trio koji sačinjavaju Edi Grubišić Cipal, Luka Vrbanić i Tin Oberman, dakle glazbenici koji su nastupali u brojim projektima i sastvavima, tako ovim materijalom pretendiraju prema vrhu domaće elektronske scene, dakako sa svim svojim specifičnostima, obzirom da je Grubišić bubnjar koji se hvata u koštac s ritmovima koji su obično produkt programiranja. Takav pristup svakako nudi određenu draž kad su nastupi u pitanju, kako je uostalom bilo i na nedavno održanoj koncertnoj promociju u KSET-u.
Za početak, Bilk su ovim materijalom dali sebi tešku zadaću konstantnog balansiranja između komercijalnog i eksperimentalnog. U konačnici su uspjeli pomiriti dosta toga ustrajavajući na originalnosti, a time i onome što sami potenciraju, a to je žanrovska neidentificiranost. „Quantum Status“ je tako zanimljiv izlet u kojem se propituju mogućnosti rastezljivosti forme što pak kulminira u drugom dijelu albuma koji je malo teže prohodan uhu nastrojenom plesnom ritmu .
Prvi dio „Quantum Statusa“ je druga priča. Niz „THISisWHATshouldBE“, „Like2DANCE“ i „BEATSin2bits“ nedvojbeni su pozivi na ples uz ‘tvrdi’ prezentan ritam u uvjetno opisanom stilu onoga što smo navikli čuti od Jamesa Murphyja i njegovog LCD Soundsytema. „Like2DANCE“, koja je bila objavljena i kao najavni singl uz prateći spot tu dakako nudi (uz naslovnu „quantumSTATUS“) i najviše prostora kad je riječ o radiofoničnosti, ako je uopće na našim prostorima radiofoničan robotizirano-minimalistički otpjevan refren „I like to dance“. Pored ‘tvrde’ prezentnosti ritma, upravo su ti robotizirani vokali, na koje se može gledati i kao hommage njemačkom Kraftwerku, istovremeno najveća vrlina i mana Bilka. S jedne strane kao da emocija lišeni stroj pokušava iskazati iste, a s druge kad ‘poprime ljudsku emociju’ zvuče kao punk rebelija („THISisWHATshouldBE“), iako taj gnjev niti jednom eksplicitno ne eksplodira. Vrlina je što sastav time iskače iz trendovskih matrica i imperativa plesne glazbe, a mana to što publika tog žanra (koja ne mora nužno obožavati EDM obrasce) tu ne može pronaći niti jednu ‘udicu’ na koju će odmah zagristi.
Nakon „BEATSin2bits“ jaki zaokret prema ambijentalnom ugođaju nastupa s „NIPPONnipples“, a nastavlja se i kroz „tryNOT2“ koja ujedno zatvara A stranu albuma. B stranu otvara drum and bass ‘chillout zona’ instrumentalna „dreamSTEP“, a naredna„LOVE4androids“ doima se pak kao njena blizanka, a iako je ritam još zgusnutiji ipak više prevladava kontemplativna, a ne plesna crta. To hibridno ozračje se nastavlja kroz „elle est faux“. Ona koketira s elementima industriala, dok drugi ‘Nippon’ broj, tj. „nippon#36“ kreira novi ‘ambijentalni vakuum’ do posljednje, naslovne, „quantum STATUS“ koja kroz stihove „Don’t negotiate with: terrorists, friends, foes… Not this time, we just can’t be wrong“ donosi i jasan društveni statement vremena. Spomenuta pjesma nudi i najveći zvučni otklon ovog albuma, čak toliki da se čini kao da mi i ne pripada zbog svoje popističnosti. Pa u tom svjetlu ostaje pomalo nejasno zašto baš ovu pjesmu Bilk nije do sada plasirao kao singl. Bit će da grupa ne želi sve adute odmah ispucati.
U svakom slučaju, album „Quantum Status“ svakako je solidan doprinos ovogodišnjem kvalitetnom diskografskom startu domaće scene.
Ocjena: 8/10
(Aquarius Records, 2018.)