Bill Callahan, nekoć poznatiji kao Smog, i kantautor Bonnie Prince Billy osmislili su jedan od najambicioznijih, ako ne i najambiciozniji lockdown projekt u kojem su na dvostrukom albumu obrada ugostili all-star ekipu svoje izdavačke kuće Drag City, pri čemu je svaka od pjesama dobila i popratni videospot, možda bolje rečeno kratki film.
Razmjena ideja, vokala i instrumentalnih dionica odvijala se na daljinu, a u sat i pol glazbe ugurali su stvarno sve i svašta, počevši od countryja, folka i bluesa preko popa i rocka, klasičnog i eksperimentalnog, do synthova i elektronike. Na papiru čitava je priča zvučala gotovo savršeno, čak i presavršeno, što se i potvrdilo kada je „Blind Date Party“ krajem prošle godine ugledao svjetlo dana.
Kao prvo, u pitanju je skoro pa ogledni primjer materijala koji je naprosto morao biti kraći i u kojem se među devetnaest uvrštenih skriva jedan jako dobar album s devet ili deset pjesama. Nadalje, u spomenutoj lepezi stilova i žanrova ipak dominiraju country i folk, puno manje interesantni od skladbi u kojima su dali oduška svojoj imaginaciji i potrebi da ostave snažniji autorski pečat.
„I Want To Go To The Beach“ Iggyja Popa tako su uz asistenciju Coopera Craina iz bendova Bitchin Bajas i Cave pretvorili u klaustrofobični dub, klavirsku baladu „Sea Song“ Roberta Wyatta u neopsihodelični raspašoj ranih Flaming Lipsa, a i Bonnie Prince Billyjeva „Arise, Therefore“ doživjela je vrlo efektan facelifting zahvaljujući kaotičnim gitarama i mračnom beatu Bena Chasnyja (Six Organs of Admittance).
Od pjesama koje su više odsvirali, nego obradili treba spomenuti tek neznatno moderniziranu „Blackness of the Night“ Cata Stevensa s iranskom glazbenicom Azitom te Dave Richevu „I’ve Made Up My Mind“ koja, donekle zahvaljujući škotskom singer-songwiteru Alasdairu Robertsu, djeluje poput izgubljene snimke Grama Parsonsa. „Rooftop Garden“ Loua Reeda zvuči kao da ju izvodi nekadašnji mu suborac iz Velvet Undergrounda John Cale, a ne grčki lutnjist George Xylouris. Za najemotivniji trenutak ploče zaslužna je Cassie Berman koja se izvedbom „The Wild Kindness“ svog pokojnog bivšeg supruga, neprežaljenog Davida Bermana i oprašta od njega.
Neke ideje im zato nikako nisu upalile, ponajprije „Wish You Were Gay“ Billie Eilish koja spaja retro akustiku sa synth pop/bubblegum refrenom, i previše poletno čitanje Cohenove „The Night Of Santiago“.
Velike ambicije, osrednji rezultati bio bi najkraći opis „Blind Date Partyja“, albuma koji bi u staronormalnim uvjetima, uz međusobnu interakciju glazbenika u studiju i formalniji pristup čitavom projektu, vjerojatno ispao puno fokusiraniji i bolji.
Ocjena: 6/10
(Drag City, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
