Bill Frisell u ZKM-u – okus americane na jazz festivalu

Gitarist Bill Frisell jako je dobar poznanik zagrebačke publike stoga ni ne čudi što je njegov koncert u nedjelju u ZKM u sklopu nastavka održavanja 10. Vip Zagreb Jazz Festivala bio rasprodan.

Bill Frisell u ZKM-u (Foto: Zoran Stajčić)

Bill Frisell je nastupio je sa svojim kvartetom kojeg pored njega čine Greg Leisz (pedal steel i električna gitara), Kenny Wollesen (bubnjevi) i Tony Scherr (bas), a jedina stvar koja je omela koncert bila je jedna puknuta gitarska žica zbog koje se Frisell doštimavao kasnije kroz tri pjesme na pozornici. Bio je to pomalo nesvakidašnji trenutak, jer je bilo za očekivati da veličina poput njega ima rezervnu gitaru, ali je nije imao, kao što nije imao ni svog roadieja, već je doslovce pitao jel’ mu može netko zamijeniti žicu, što je učinilo scensko osoblje ZKM-a. Na sreću je Greg Leisz ima gitaru koju mu je posudio, dok je on svirao pedal steel. Kad sam ga poslije koncerta pitao za tu situaciju, samo je slegnuo ramenima i sa smiješkom odgovorio: „Kad ja volim baš tu gitaru.“

Koncert dakako nije bio jazz koncert. Frisell je predstavljao svoj posljednji studijski album „Guitar In The Space Age!“ – posveti glazbi iz svoje mladosti koja ga je zarazila idejom da postane glazbenik. Dakle puno countryja, folka i surf rocka tj. pjesme Linka Wraya, Milta Granta, Petea Seegera, Jimmyja Bryanta, Mela Londona, Beach Boysa, Merlea Travisa… Reklo bi se; pravi americana koncert kroz koji je Bill Frisell Quartet putovao izvlačenjem zvukova prošlosti.

Bill Frisell Quartet u ZKM-u (Foto: Zoran Stajčić)

Iako je riječ i gitaristi koji uistinu može svirati gotovo sve, u ovoj fazi je i na pozornici prezentirao easy listening štih. Jako je bio pažljiv prema melodijama prošlosti, kao da ih je tom pažljivošću dizao na neki pijedestal s kojeg zrači ugodna toplina zvuka. Za gitarske frikove u publici više željnih ‘tehniciranja’ na bini je to možda bilo premalo, ali upravo je u toj odmjerenosti i lakoći izvođenja i ležala sva draž. Bill Frisell Quartet nije istraživao glazbene barijere, već se četvorka činila kao društvo starih prijatelja koji se u garaži guštaju u sviranju covera iz svoje mladosti.

Kenny Wollesen (Foto: Zoran Stajčić)

No naravno ne treba zaboravitia da su izvedene pjesme znalački prearanžirane da ne izgube na prepoznatljivosti osnovne ideje, ali i da opet posjeduju neke nove nijanse.

Vozilo se sporo i osjećajno u skladbama poput „Turn, Turn, Turn“ i „Surfer Girl“, zakuhavalo se u „Messin’ With the Kid“, „Telstar“ i „Pipeline“, a pomalo je šteta što malo dulje nisu odsvirali „Rumble“ kojom su na drugom bisu zaključili jednoipolsatni nastup.

Greg Leisz i Tony Scherr (Foto: Zoran Stajčić)

Tko poznaje rad i opus Billa Frisella je te večeri dobio po što je došao, oni koji su očekivali jazz nastup ostali su kratkih rukava, no to bi večeras svakako trebao popraviti Christian McBride Trio.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh