Ljevičarski folk-punk aktivist na ovome je EP-ju okupio četiri politička singla koja je objavio ove godine, pridruživši im i dvije nove pjesme o Brexitu ispričane iz protivničkog rakursa.
Kada smo se dotakli Donalda Trumpa i gradnje njegova obećanog zida na granici s Meksikom, u intervjuu za naš portal ranije ove godine, veliki Blixa Bargeld prisjetio se jedne pjesme iz folk opere “Hadestown” Anaïs Mitchell. Pjesma se zove “Why We Build the Wall” i na vrlo jeziv način predviđa retoriku današnjega američkog predsjednika: “Because we have and they have not/Because they want what we have got/The enemy is poverty/And the wall keeps out the enemy/And we build the wall to keep us free/That’s why we build the wall.”
Nije čudo da ćete obradu ove pjesme čuti na novom, izrazito političkom EP-ju “Bridges Not Walls” britanskoga folk-punk prvaka i ljevičarskog aktivista Billyja Bragga, kojega je domaća publika ovoga ljeta imala priliku gledati u Primoštenu na SuperUho Festivalu. Bragg je uvijek aktualan, čak i kada svira tradicijske pjesme poput onih na posljednjem albumu “Shine a Light” koji je snimio po željezničkim kolodvorima uz bok kantautoru i producentu Joeu Henryju, no najbolje se osjeća u ulozi novog Petea Seegera koji na barikadama razuma uzvikuje svoj ‘no pasaran!’ i vodi političke bitke protiv moći u rukama fašista današnjice, gitarom koja ih želi ubijati poput one slavne Guthriejeve.
Godina na izmaku dala je toj Braggovoj gitari municije napretek, svako toliko oglasio bi se nekim novim političkim singlom. Osim navedene “Why We Build the Wall”, tu se našla i “The Sleep of Reason” koja je ime dobila po bakropisu slavnoga španjolskog slikara Francisca Goye, San razuma stvara čudovišta. U ovoj pjesmi Bragg se obračunava s američkom alternativnom desnicom koja maše južnjačkim zastavama i vodi internetske bitke s upaljenim caps lockom, ali isto tako poručuje da ti i takvi nisu glavni neprijatelj, već je to naše samozadovoljstvo koje nas spriječava u borbi protiv fašizma i fanaticizma.
Tu su i pjesma “King Tide and the Sunny Day Flood” koja se bavi temom globalnoga zatopljenja, te “Saffiyah Smiles” koja govori o djevojci Saffiyi Khan koja je ovjekovječena na viralnoj fotografiji sa zloglasnog protesta u Charlottesvilleu. Saffiyah na toj slici stoji nasuprot “bijesnom bijelcu odjevenom poput Elmera Fudda” i kao protuotrov njegovoj mržnji nudi razoružavajući osmijeh koji zbližava ljude. “Tako izgleda solidarnost,” ponovit će Billy Bragg nekoliko puta na kraju.
Ovim su pjesmama dodane još dvije koje se bave aktualnostima s druge strane Atlanskog oceana, u Velikoj Britaniji suočenoj s napuštanjem Europske unije. Obje pjesme ispričane su iz suprotnog kuta gledanja na Brexit od onog Braggovog. “Not Everything That Counts Can Be Counted” niže argumente zagovornika odlaska koji zvuče šuplje jer dolaze iz svijeta u kojemu je “istina samo mišljenje koje je skupilo najviše lajkova”, dok “Full English Brexit” priča ostarjeli “obični” Englez, koji se ne smatra rasistom, ali se boji promjena i ima osjećaj da ga nitko ne sluša.
“Bridges Not Walls” donosi šest pjesama koje pršte od aktualnog trenutka. To se može pokazati pogubnim za te pjesme u budućnosti kada se izgubi interes javnosti za pitanja koja su danas goruća. Ali na nekin način moramo željeti da ove pjesme sutra budu shvaćene kao puhanje na hladno jednog političkog aktivista, radije nego one koje su najavile dolazak mračne distopije pod vodstvom sila mržnje. Ako se obistini potonji scenarij, to bi značilo da smo, zajedno s Billyjem, izgubili i mi.
Ocjena: 7/10
(Cooking Vinyl, 2017.)