I premda je ‘Čovjek od čelika’ bio vanserijski ljetni blockbuster, ‘Bitka za Pacifik’ ekspresno preuzima titulu filmskog kino hita ljeta, jer je u apsolutno svakom pogledu MEGA film.
Ako od samog početka niste pratili priču “Bitke za Pacifik”, i osim odgledanog trailera nemate previše informacija o filmu, mogli biste dobiti neke krive predodžbe i odustati od prvoklasnog kino doživljaja kojeg ovaj blockbuster nudi. Prije svega se ta moguća inicijalna odbojnost odnosi na ikonografiju, koju bi mnogi mogli zamijeniti s onom “Power Rangersa”, “Godzille”, “Transformersa” ili neke od čudnih i široj javnosti nepoznatih japanskih anima. Na svu sreću, “Bitka za Pacifik”, osim činjenice da u svom velikom dijelu sadrži borbu divovskih robota protiv divovskih čudovišta, stvara svoj vlastiti set pravila i potpuno je lišena bilo kakvih veza sa spomenutim franšizama, te je film koji ih rastura sve od reda. Zajedno!
“Bitka za Pacifik” počinje ‘drito u glavu’. Nema nepotrebnih i zamornih scena (koje, ako se pravilno izvedu, nipošto nisu nešto što treba izbjegavati) u kojima se na banalni način karakteriziraju likovi, već akcija kreće od, doslovce, prve minute. Tako vidimo da se u bližoj nam budućnosti otvorio portal usred Tihog oceana (iliti Pacifika), te je iz njega izašao prvi Kaiju, ogromno vanzemaljsko čudovište. Ljudi su se oduprli i porazili ga, ali uskoro je došao drugi, pa treći, pa četvrti, te su zemaljske vojne vođe uvidjeli kako se ne više ne mogu boriti konvencionalnim vojnim metodama. Zato je pokrenut program Jaeger, te smo uskoro dobili prve orijaške robote. Zbog nevjerojatne kompleksnosti upravljanja ovim divovima, pokazala se potreba da ih voze minimalno dva pilota, i to usklađena preko neuro-veze, gdje njihova dva uma zapravo postaju jedno. Takva dva pilota su i braća Raleigh (Charlie Hunnam) i Yancy (Diego Klattenhoff), koji se prilikom jedne borbe protiv Kaijua nađu u problemima, te Yancy pogiba. Pet godina nakon tog nemilog događaja čovječanstvo nije niti korak bliže pobjedi u ratu, a i program Jaeger je pred ukidanjem. Zato će maršal Pentecost (Idris Elba), uz pomoć svoje pomoćnice Mako Mori (Rinko Kikuchi) i izgubljenog junaka Raleigha, pokušati jednom za svagda uništiti vanzemaljsku prijetnju.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2vKz7WnU83E[/youtube]
Redatelj Guillermo del Toro (“Panov labirint”, “Hellboy”) uhvatio se nezahvalnog zadatka: da nakon katastrofalne zadnje “Godzille” i uglavnom popljuvanih “Transformersa”, vrati u život divovska čudovišta i divovske robote. Malo je koja prijetnja Zemlji strašnija od vanzemaljskih gorostasa, koji zgrade ruše kao kule od karata i igraju se našim oružjem kao dječjim igračkama, a s druge strane, malo je koja ‘ruka otpora’ jača od vrhunskih high-tech robotskih monstruma koji lome kičmu tim istim čudovištima. Zato ta dva elementa gotovo nikako ne mogu dosaditi, a kada su u kombinaciji, ufff… U tom pogledu je “Bitka za Pacifik” apsolutno fantastičan film. Scene borbe su pravi slatkiš, unikat koji se gleda širom otvorenih očiju i uživa u svakom trenutku, pokretu i boji. Na velikom platnu vidjeti kako robotska šaka udara neonski plavo ždrijelo žabolikog stvorenja vrlo će vam brzo postati grešno zadovoljstvo, a buka motora i rika vanzemaljaca parati će vam uši, dok u pozadini žestoka maidenovska rokačina nabrijava atmosferu. Ono što je u takvim dijelovima bitno, jest zadržati određenu dozu jasnoće, tako da gledatelj može pratiti što se uistinu događa, i kako koji od protivnika stoji. Na svu sreću, budžet od oko 200 milijuna dolara i uznapredovala računalna tehnologija, ali i neupitno znanje i vještina del Tora, ovu su prepreku uspješno preskočili, te je svaka borba pregledna, jasna i prostorno gotovo bezgrešna.
Zašto “Bitka za Pacifik” ipak nije ‘najbolji svih vremena’ jasno je od otprilike desete minute filma, kada maršal Pentecost dolazi nagovoriti Raleigha da se vrati u borbu. Naime, premda nam je odmah servirana vrhunska akcija na pladnju, u isto vrijeme smo od samog početka lišeni bilo kakve dublje priče i karakterizacije, ikakve moralne dvojbe ili prave i iskrene brige za junake. Glavni lik Raleigh, mladi pilot usijane glave, jedinu kakvu-takvu katarzu proživljava kada izgubi brata, i do samog kraja filma ne vidimo niti jednu njegovu promjenu i trenutak u kojem ‘sazrije’. I puno lošiji filmovi slične tematike (primjerice “Battleship”) su ovaj segment bolje odradili, tako da je upravo to glavni nedostatak „Pacifika“. Još je gora situacija s ostalim likovima, koji nisu čak sporedni niti Raleighu, već su sporedni i robotima i čudovištima. To se prvenstveno odnosi na slatku Mako Mori, koja zapravo i ima zanimljivu pozadinsku priču, ali ona je toliko slabo ispričana i nekvalitetno povezana s ostatkom filma, da se na kraju na niti jedan način ne osjeća njezina težina. Što se pak tiče priče općenito, svima mora biti jasno da je ovo film o divovskim robotima koji se bore protiv divovskih čudovišta. Tu činjenicu ne može se dovoljno naglasiti u bilo kakvom osvrtu na samu “Bitku za Pacifik”. Shodno tome, i priča ide uhodanom šprancom junaka u borbi protiv zlikovaca, njegova pada i trijumfalnog dizanja, te sveopće ljudske snage i umješnosti da savlada čak i najveće prijetnje. Nije to ništa toliko loše, ali je jednostavno… jednostavno.
Možda bi najpoštenije bilo ovom filmu dati dvije ocjene. S jedne strane, “Bitka za Pacifik” je veliki američki visokobudžetni pop corn blockbuster, čija je prvotna funkcija zadiviti gledatelja iznimnim audio-vizualom. U tom pogledu uspijeva u potpunosti, te bi dati bilo koju ocjenu manju od 10 bilo potpuno nepravedno. S druge strane, onima koje taj epski audio-vizual uopće ne fascinira, i kojima je priča ipak daleko bitnija, “Bitka za Pacifik” će ostati u sjećanju samo kao skup lijepih sličica, koje su vrlo labavno povezane potpuno generičkom i plitkom pričom, koja ne zavređuje ocjenu višu od 6. Zato je jedna osmica za sveopći dojam možda i najpravednije rješenje, koje ovaj kino megahit stavlja visoko na ljestvicu najkvalitetnijih filmova akcionog SF žanra u posljednjih nekoliko godina.
Ocjena: 8/10
(Warner Bros., Legendary Pictures; 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
