Najneodgovorniji garažni odmetnici rocka su udružili svoje snage s čovjekom koji kao producent potpisuje album ‘Back To Black’ Amy Winehouse. Kemija je proradila…
Sebe nazivaju flower punk bendom, iako im na biografiji mogu pozavidjeti mnogi loši dečki rock and rolla. Gitarist Cole Alexander i basist Jared Swilley su već u srednjoj školi bili prijetnja profesorima koji su ih izbaciti iz iste godinu dana nakon glasovitog Columbine masakra 1999. jer je njihovo ponašanje proglašeno „subkulturno opasnim“, a grupa Black Lips je kasnije postala sinonim za rađenje skandala gdje god se pojavi. Na pozornici im je uriniranje, povraćanje, golotinja i paljenje gitara uobičajena stvar, a zbog ljubljenja u usta koje se dogodilo između Cole Alexandera i Iana Sant Pea na koncertu u zabačenoj indijskoj provinciji grupa je pod prijetnjom zatvorom zbog promicanja homoseksualnosti u javnosti zbrisala iz Indije prije uhićenja.
Pored toga Black Lips su skloni vući za nos svoju publiku i glazbene novinare, pa tako još uvijek nije razjašnjeno gdje je snimljen live album „Los Valientes del Mundo Nuevo“ iz 2007. za koji članovi benda tvrde da je snimljen u jednom baru u Tijuani u Mexicu, dok mnogi njihovi poklonici pak vjeruju da je u pitanju prevara i da je snimljen u studiju. Naravno da su i Zagreb posjetili 2007. kada su zatvorili Žedno uho (a što drugo, nego festival Mate Škugora čovjeka s najboljim nosom za alternativni zvuk u državi!?).
Kako god bilo, skandali su činili svoje i malo po malo opskurni garažni bend je uspio izaći iz anonimnosti i za producenta na svom šestom studijskom albumu angažirati glasovitog Marka Ronsona koji je zajedno s Cole Alexanderom i otkačenim društvom napravio vraški dobar posao. „Arabia Mountain“ zvuči opasno i dozlaboga staromodno u najmanju ruku kao bendovi iz šezdesetih na čelu s Troggsima, Kinksima i Stonesima u trenutku metaamfetaminske špice. Naspram Black Lipsa njihove kolege The Hives primjerice zvuče kao odvjetničko društvo čiji članovi vikendom upražnjavaju anti-stres punkom. Dakle pomalo namješteno, za razliku od Lipsa koji su istinska razularena banda kojoj je samo do dobre zabave. Možda to i jest glavni razlog što cjelokupni „Arabia Mountain“ zvuči potpuno neopterećeno i lišen brojnih stega koje muče današnje rokere koji paza da im je u rad uključen mozak i poštivanje glazbene tradicije.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ChuYpoajar0[/youtube]
Ovaj album nudi onaj stari recept: isključi mozak i podivljaj – jer ritam i stav benda nude podlogu samo za to. Raskalašena prljavština izraza Black Lipsa posjeduje i infantilnu popističnost jednih Ramonesa kao što im je uglavnom dvije minute u pjesmi čisto dovoljno vremena za reći što treba i ići dalje. Jedino posljednja 16. „You Keep On Running“ obojena gitarskom psihodelijom Jefferson Airplanea i Grateful Deada traje „nevjerojatne“ četiri minute. Ta kratkoća trajanja nipošto stilski ne ograničava same pjesme. Black Lips je prilično šarolik u svom izričaju i čini se kao da dobrih konbinacija bend ima na bacanje i da za kalkuliranje nema ni potrebe, ni vremena dok je inspiracija tako darežljiva.
Četvorka Alexander, Swilley, Santa Pe i Bradley ne otkrivaju toplu vodu i nigdje se ne zadržavaju predugo, a po potrebi okrznu sve što im odgovara pa tako i surf rock u „Bicentennial Man“ da bi već u sljedećoj „Go Out And Get It“ imali potpuno isključenu distorziju kao da su došli iz vremena prije Elvisa, a potom u„Raw Meat“ zazvučali kao The Ramones s inovacijom u obliku unisonog fućkanja i zatim u „Bone Marrow“ neočekivano poprimili oblik Beach Boysa koji kao da su snimani iz susjedne prostorije u studiju pa sve čudno odjekuje.
Primjera osebujnosti benda na „Arabia Mountain“ uistinu ima na pretek da bi se sve nabrajalo. Najljepša stvar je fluidnost dobrog raspoloženja koju album nudi. Ona je toliko snažna da je osjetno da se i Mark Ronson kao producent toliko ekstremno igrao „gumbićima“, kao da je znao da u slučaju Black Lipsa ništa ne može ispasti krivo.
Kao što ne bi ispalo krivo ni da nas opet posjete…
Ocjena: 8/10
(Vice Music / Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
