Black Rebel Motorcycle Club u Tvornici – lijevanje olova

Rock koncert za pamćenje. Sinoć su stare kvrge dijelile jake čvrge.

Black Rebel Motorcylcle Club u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

„Whatever Happened to My Rock ‘n’ Roll“ pjevali su Black Rebel Motorcycle Club 2001. godine u „Whatever Happened to My Rock ‘n’ Roll (Punk Song)“, prvom uspješnom singlu s debitanstkog albuma „B.R.M.C.“ i time stali uz bok grupama The White Stripes i The Strokes, također tadašnjim mladim i kvalitetnim izdancima za koje se predviđalo da će ponosno preuzeti i nositi baklju rock bunta dalje.

Da se vizija toga što njihov rock and roll treba biti ne podudara s vizijom velike diskografske kuće Virgin, Black Rebel Motorcycle Club su pokazali nakon drugog albuma „Take Them On, On Your Own“ kad su tu kuću i napustili, te se okrenuli puno manjem labelu Echo za koji su objavili treći album „Howl“ koji je predstavljao veliki zaokret prema bluesu. Okrenuli su tada leđa slavi, ali su otvorili put slobodi svom izričaju. Jasno su pokazali da njihova glazba pripada njima i da će ona ići onim smjerom koji oni žele, a ne treba gubiti iz vida da je tih godina za glazbenu karijeru ugovor s velikim diskografom imao krucijalnu ulogu. Bilo je to vrijeme prije nego li je nezavisna scena postala ‘indie’ desetljeće kasnije.

Štogod se događalo s njihovim rock and rollom, BRMC su do danas snimili još pet albuma i opstali. Mijenjali su bubnjare, ali glavna osovina koju čine Peter Hayes i Robert Levon Been, ravnopravni frontmeni koji sviraju sve žične instrumente pokazala se kao jedan od najčvršćih i najpostojanijih tandema u rock svijetu. Sinoć su to, dvadeset godina od osnutka, prezentirali i dokazali u Tvornici kulture. Možda i prvi put u punom sjaju u ovom gradu. Dva sata i deset minuta su vodili svoj rock and roll tamo gdje su htjeli. Lijevali ga poput olova u sporim vožnjama kroz koje kao da su se doticali heroinskih košmara, držali tenziju i tijekom akustičnih solo točki, i u konačnici stvarali zaglušujući vatromet adrenalinskih punk rock finala.

Black Rebel Motorcylcle Club u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Hayes, Levon Been i bubnjarka Leah Shapiro vrtjeli su svoj fenomenalan fantazmagorični unikatni film u kojem se moćno prelijevalo pedeset nijansi crne.

Počeli su koncert točno u zakazanih 21.30 sati, bez obzira što je pred Tvornicom bio dugi red onih koji tu satnicu nisu uzimali za ozbiljno i otvorili s „Red Eyes And Tears“ s prvog albuma i potom zasvirali „Six Barrel Shotgun“ s drugog albuma i onda s novog albuma „Wrong Creatures“ predstavili „Little Thing Gone Wild“. S „Beat the Devil’s Tattoo“ su ušli u sparne pritoke Mississippija, a potom je došao možda najopakiji niz, kakav sebi uistinu mogu priuštiti samo oni najbolji bendovi, jer loši tu ne mogu održati ni tenziju ni ritam, kad je tempo počeo bolno usporavati i kad ste se samo mogli prepustiti tom psihodeličnom osjećaju ulaska u mračnu pećinu i sve dubljim i dubljim utonućem u tamu.

Gotovo sve sporije i sporije. Iz pjesme u pjesmu. „In Like The Rose“ bio je samo ulazak u tu pećinu, da bi poniranje uslijedilo s „Haunt“, a „Question of Faith“ upravo bila pitanje vjere; hoće li se svjetlo (ikad) pojaviti, treba li se vratiti ili nastaviti, i na koncu, bilo je to pitanje vjere benda upućeno publici. No sporo putovanje u tamu time nije prestalo, već je astavljeno je s „Carried From the Start“.

Kad je došao red na akustičnu solo točku, Robert Levon Been sjeo je na monitor tik pred prve redove i obratio se publici u znak zahvalnosti na onu davnu, već legendarnu situaciju kad su BRMC trebali biti predgrupe Lennyju Kravitzu u Domu sportova, što je otkazano istog dana; službeno zbog lošeg stanja glasnica glavne zvijezde, neslužbeno jer je bilo prodano oko tisuću ulaznica.

Black Rebel Motorcylcle Club u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Članovima BRMC-a se tog, također vrućeg ljetnog dana, jako sviralo, pa je njihov koncert Sale Dragaš ad hoc dogovorio u Močvari, i to besplatni. No loša sreća je bila sudbinski upisana za taj dan, jer se u Močvari dogodio kvar na razglasu, ali se bend ni tada nije predao, već je koncert dovršio na opće oduševljenje u akustičnom stilu. No prst sudbine se upleo i sinoć. Na trenutak. Kad je Robert htio početi pjesmu, nešto se pokvarilo od opreme i gitara se nije čula u razglas. No na sreću nije dugo trebalo tehničaru da otkloni kvar. No svejedno, lako se moglo pomisli da je loš omen i samo spominjanje te epizode iz koncertne prošlosti.

Nakon njegove solo točke, Peter Hayes je u istoj maniri izveo „Devil’s Waitin’“, a s ponovnim okupljanjem cijelog benda na pozornici je ritam postepeno počeo ubrzavati, a time i raspoloženje u publici ključati. Počelo je s tvrdim južnjačkim stompom „Ain’t No Easy Way“, stvoreni adrenalin ubrizgan u „Berlin“ i potom punkoidni otkivak „Conscience Killer“, a finalni vatromet službenog dijela uslijedio sa „Spread Your Love“. Već tada je to bilo to. Perfektna vožnja koja je dovela do katarze.

Ali, ne, bis je bio sublimacija narativa cijelog koncerta. Peter i Robert su krenuli akustično s „Echo“, zatim guste distorzične premaze ‘konfigurirali’ u psihodeličnoj „Ninth Configuration“ i na koncu bacili u publiku ‘atomsku bombu’ u obliku „Whatever Happened to My Rock ‘n’ Roll (Punk Song)“.

„Whatever Happened to My Rock ‘n’ Roll“, vrištali su tako Black Rebel Motorcycle Club na kraju, ovog ‘ljeta gospodnjeg’ 2019. Kao da su gnjevno postavljali pitanje što se to danas događa s rock and rollom, jer, eto, njihov i nakon dvadeset godina zvuči smisleno, zdravo i opravdano. Dakle, s rock and rollom Black Rebel Motorcycle Cluba je sve u redu. Toliko u redu, da su sinoć priredili jedan od najboljih rock and roll koncerata koji je ovaj grad dobio u recentno vrijeme.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh