Nakon 15 godina ikone njujoršrkog new wavea ponovo su posjetile Hrvatsku. Blondie su nastupili ponedjeljak u Varaždinu u sklopu 16. Špancirfesta.
Prošlo je četrdeset godina otkako je Chris Stein s playboyevom zečicom Debbie Harry, s kojom je tada ušao u ljubavnu vezu, potaknut novim tokovima na glazbenoj sceni koja se između 1971. i 1973. utaborila u Mercer Arts Centru otvorenom u prostoru propalog Broadway Central Hotela manhatanskog Greenwich Villagea, odlučio osnovati grupu Blondie. Grupu koja je u drugoj polovici 70-ih glazbom vješto krstarila njujorškom scenom na kojoj je bila mila i onima koji su zalazili u mondeni Studio 54 i onima koji su se tiskali u pankerskom bunkeru CBGB.
Blondie je uvijek bio i rock i pop bend, i uvijek u tom multi-kulti srazu melting pota megapolisa kojeg je najlakše objasniti kao njujorško stanje uma, a kreativni vrhunac postignut je 1978. albumom „Parallel Lines“ koji kako vrijeme više prolazi zvuči kao soundtrack jednog mjesta i jednog vremena, dok je stil, stav i formacija u kojoj plavuša stoji ispred rock benda u kasnijim desetljećima od mnogih kopirana bezbroj puta. Blondie kao new wave originatori i dalje su aktivni nakon reuniona 1997. godine. Originalnoj trojki koju čine Debbie Harry, Chris Stein i Clem Burke pridruženi su klavijaturist Matt Katz-Bohen i gitarist Tommy Kessler. U Hrvatskoj, točnije u Zagrebu nastupili su 1999. kad je pjesma „Maria“ bila globalni hit, a druga posjeta dogodila se u ponedjeljak u Varaždinu u sklopu ovogodišnjeg Špancirfesta.
Blondie su bili headlineri koncertne večeri (prije njih su svirali Malehookers i Psihomodo pop) podno Starog grada gdje se okupilo oko dvije tisuće posjetitelja. Prvenstveno bio je to dobar nostalgia trip u kojem je Debbie Harry bila na visini zadatka, a bilo bi neumjesno prebacivati joj nedostatak energije u glasu. Sa svojih 69 godina pružila je i više nego se možda i očekivalo, a prisutne je osvojila što pjesmama, što jednostavnim stage lookom, što svojom izravnošću u konverzaciji s publikom, kojoj je, usput rečeno, priznala kako se ne sjeća koncerta u Hrvatskoj prije 15 godina, jer su godine uzele svoje, ali se jedino sjeća da se dobro provela.
Koncert je započeo snimkom pjesme „Po šumama i gorama“, ali ne one inačice jugoslavenskih partizana, već ruskim originalom (vjerojatno u izvedbi zbora Crvene armije), dok su se na video zidu izmjenjivali razni simboli etničkih grupa, religija i subkulturnih pokreta što je uz buku bubnjeva prekinutu i ‘prerezano’ s „One Way Or Another“ čime je odmah uspostavljena veza s albumom „Parallel Lines“, samo što je prvotni efekt splasnuo zahvaljujući ton majstoru koji nije na vrijeme pojačao Harryin glas kad je počela pjevati pjesmu, pa je sve ispalo nespretno. No za one starije u publici ‘blast to the past’ bio je dovoljno jak, prvo „Po šumama i gorama“, a zatim Blondie – bio je to soundtrack i našeg društvenog mikrokozmosa tamo do pred kraj 80-ih godina prošlog stoljeća.
Ujedno bio je to i jedini društveno-politički provokativni čin Blondie te večer, što je bilo i sasvim dovoljno, jer je najveći broj njih došao kako bi uživo čulo „Hanging On The Telephone“, „Heart Of Glass“, „Atomic“, „Maria“ i ine provjerene singlove grupe. Naravno publika je to i dobila u kombinaciji s nešto novog materijala, ali i zanimljivo protkanim obradama drugih bendova i izvođača. Tako se „Tide Is High“ u svom središnjem dijelu pretvorila u „Groove Is In The Heart“ nekadašnje njujoške pop grupe Deee-Lite, ‘okidali’ su se rifovi „Anarchy In The UK“ Sex Pistolsa, a svakako je bio i zanimljiv hommage Beastie Boysima s izvedenom „(You Gotta) Fight For Your Right (To Party)“, a autoru ovih redaka najbolje je sjela „Rapture“ u kojoj su Blondie pokazali da još uvijek u sebi imaju izoštren osjećaj za improvizacijske igre s dinamikom pjesme.
Bilo je sasvim dovoljno prostora za zadovoljstvo, naravno na ruku organizatorima je išlo i to što kiša nije pala. Varaždin je općenito bio živahan te večeri u kojoj su mnogi neumorno špancirali ulicama i trgovima kraj rojnih štandova u staroj jezgri od jednog do drugog koncertnog prostora, kao što je bilo uočljiv i priličan broj stranaca što je samo još jedan pokazatelj da nije more presudni faktor za privlačenje turista.
(25. kolovoz 2014., Pozornica Stari grad, Špancirfest, Varaždin)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
