Najzadovoljniji novim izdanjem Dylanovog niza ‘The Bootleg Series’ bit će oni koji će ovu kompilaciju promatrati kao uzbudljivo Bobovo putovanje kroz studija, kućne tulume, protestne marševe i koncerte od kavana Greenwich Villagea pa sve do Carnegie Halla u kojemu mladi glazbenik postupno pronalazi svoj autorski i pjevački glas i u tom procesu postaje ono što će javnost prozvati ‘glasom generacije’.
Niz arhivskih snimaka Boba Dylana “The Bootleg Series” u zadnja tri i pol desetljeća bio je izvorom velikih uzbuđenja za obožavatelje jedinog nobelovca među kantautorima. Neka od njegovih izdanja poput prvog trostrukog diska s početka devedesetih pripadaju ključnimm izdanjima njegove diskografije. Nakon toga, mnogi su unosi iz te serije promijenili način na koji gledamo određama poglavlja njegove karijere.
Uzmimo za primjer, recimo, desetu zbirku “Another Self Portrait” koja nam je otkrila gomilu materijala koji je kvalitetom nadmašivao večinu toga objavljenog na službenom albumu “Self Portrait” iz 1970. koji je naširoko bio smatran jednim od najlošjih Dylanovih albuma uopće. Druga su izdanja oduševila svojom veličinom, kao kompletni sessioni snimljeni s The Bandom šezdesetih od kojih je malen i loše probran dio završio na dvostrukom albumu “The Basement Tapes” 1975. godine.
Ili naredni “The Cutting Edge” koji je na jednom mjestu okupio doslovno sve studijske takeove snimljene za jednu od najboljih trilogija u povijesti rock glazbe koju čine albumi “Bringing It All Back Home”, “Highway 61 Revisited” i “Blonde on Blonde.” Slično je s albumom “Blood on the Tracks” napravljeno na izdanju “More Blood, More Tracks“, dok su druge kompilacije grabile u manje hvaljena poglavlja iz osamdesetih (“Springtime in New York“) ili pak recentnije razdoblje na sjajnom “Tell Tale Signs” iz 2008. godine.
No nakon posljednjeg unosa s “Fragments” koji je donio materijal nastao za potrebe Dylanove “povratničke” ploče “Time Out of Mind” iz 1997., urednici su dali naslutiti da se kopanjje po arhivu kakvom smo do tad svjedočili polako bliži kraju. Da ima još materijala za par izdanja, a jedno od njih bi svakako trebalo doći sa samih početaka Bobovoga glazbenog puta. Sad kad je pred nama “The Bootleg Series Vol. 18: Through the Open Window 1956–1963” jasno nam je i zašto se ta priča bliži svom neizbježnom kraju.
Naime, rana faza Dylanove karijere već je solidno popraćena u nekim ranijim izdanjima “Bootleg” serije, kao što je njezin prvi disk u povijesti, zatim “The Witmark Demos” objavljen 2010., a velikim dijelom je zastupljena i na soundtracku dokumentarca Martina Scorsesea “No Direction Home” koji je objavljen kao sedmo izdanje ovog niza. Za predanije istražitelje tu su i “dumping” izdanja koja su okupljala materijal iz svake godine koja su izbacivana u izrazito ograničenom broju primjeraka kako bi im se obnovio copyright koji istječe nakon pedeset godina po američkom zakonu.
Neki koncerti su također objavljivani na rijetkim službenim izdanjima, a oni najopsesivniji su tijekom godina surfajući po opskurnim forumima i drugim slijepim ulicama interneta mogli pronači prave bootleg snimke velikog dijela snimki iz ranih šezdesetih, pa im njihovo okupljanje na 8 CD-ova sa otprilike 140 snimki i ne donosi suviše toga novoga. Naime, među prema promotivom tekstu samo trećina nije prethodno objavljena, dok ih je još toliko “izuzetno rijetkih”, no kao što rekosmo, vrijedni sakupljači veći dio njih su već mogli nabaviti što legalnim, što ilegalnim putem i ranije.
Ovo je pogotovo očito na tzv. “sampler” kompilaciji na dva diska na kojoj, doduše, ima prethodno nepoznatih zanimljivosti poput prvih ikad zabilježenih Dylanovih snimki, ali njihova kvaliteta je dubiozna, i više su kurioziteti nego vrijedni zapisi, pa tako primjerice “Let the Good Times Roll” iz glazbenog dućana davne 1956. traje svega 36 sekundi, dok druge slične snimke više skreću pozornost na Dylana koji pokušava kopirati stil Woodyja Guthrieja u razdoblju prije pronalaska svoga glasa.
Drugi problem ovog materijala je taj što su akustični aranžmani, za razliku od onih u kasnijim fazama Dylanovog stvaralaštva, uglavnom ostajali vrlo slični ili isti i razlika između, recimo “Boots of Spanish Leather” u službenoj, alternativnoj ili nekoj od live izvedbi uglavnom ne pruža neku uzbudljivu razliku. Unatoč tome, dalo se ovdje skupiti i više nego dodovljno materijala za dva diska od kojih će najvećim fanovima procuriti slina, ali to sigurno nije materijal koji se našao na veziji od dva diska koja je objavljena i na četverostrukom vinilu. Za ta dva potencijalno zanimljiva diska treba mnogo prebirati po kompletnoj verziji sa 140 pjesama.
Svi oni koji su manje pobožno posvećeni kompletiranju Dylanovog bootleg kataloga vjerojatno neće imati taj osjećaj otprije poznatoga kao oni drugi, ali njima će možda kompletna verzija djelovati suviše kao “dumping” kompilacija koja okuplja cijeli sadržaj arhiva, te će za takve dovoljna vjerojatno biti i skraćena verzija.
Najzadovoljniji ipak će najvjerojatnije biti oni koji će ovu kompilaciju promatrati kao uzbudljivo Dylanovo putovanje kroz studija, kućne tulume, protestne marševe i koncerte od kavana Greenwich Villagea pa sve do Carnegie Halla u kojemu mladi Bob postupno pronalazi svoj autorski i pjevački glas i u tom procesu postaje ono što će javnost prozvati “glasom generacije”. Tu titulu uskoro će odbaciti kad ukopča električnu gitaru o struju, ali to je jedna sasvim druga, dosad već mnogo puta ispričana priča.
Pravojerni dilanolozi, s druge strane, ostat će skeptični i pomisliti da je ponavljanjem otprije poznatog materijala u ovoj svesci zbilja poslan onaj signal na koji su ranije upozoravani. Daleko je ona od guljenja taloga s bačve objavljivanjem prosječnog ili ispodprosječnog materijala, ali je sve jasnije da se bačva sve više prazni i da su najveća otkrića, ona kakva smo nalazili u ranijim izdanjima ovog niza, sad već iza nas.
(Columbia Records / Legacy Recordings / Menart, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
