Bob Dylan and the Band ‘Bootleg Series Vol. 11: The Basement Tapes Complete’ – čudovište u punom sjaju

Povijesna važnost i užitak slušanja – najkraće što se može reći o ovom epskom djelu koje je u punom sjaju ugledalo svjetlo dana.

Bob Dylan and the Band 'Bootleg Series Vol. 11: The Basement Tapes Complete'

Godine 1965. i 1966. Bob Dylan je napravio nešto neusporedivo s ičime u povijesti rock glazbe. Prije svega odbacio je svoju dobro uhodanu karijeru folk pjevača, uključio se u struju, te u trinaest mjeseci zaredao tri uzastopna remek-djela, od koja sva tri spadaju na sve ljestvice najboljih rock albuma u povijesti, redom “Bringin’ It All Back Home”, “Highway 61 Revisited” i “Blonde on Blond”e. Za to vrijeme odsvirao je i svjetsku turneju na kojoj su ga pratili The Hawks, bivši prateći bend Ronnieja Hawkinsa.

Nakon što je osvojio svijet u godinu dana i nakon mesije folka odmah postao i mesijom rocka, Dylanu je trebao odmor od svega, trebao mu je i novi smjer. U srpnju 1966. doživio je nesreću na motociklu koju je iskoristio kao povod da se malo povuče od svijeta u svoju kuću Hi Lo Ha u Woodstocku. Njegov prateći bend, koji će uskoro postati jednostavno The Band, pustio je brade, počeo se oblačiti kao da su ispali iz građanskoga rata i slijedio Dylana tamo, uselivši se u obližnju kuću nazvanu Big Pink, u čijem će podrumu s Dylanom snimiti u narednom razdoblju više od 100 pjesama i skladati svoj prvijenac “Music from Big Pink”.

Snimke s Dylanom, poznate kao “The Basement Tapes” postale su legendarne među obožavateljima čim se za njih pročulo. Skupljane su na raznim bootleg snimkama, jedan njihov malen dio činio je polovicu prvog bootleg albuma ikada, “The Great White Wonder”, skupljane su odsvuda, a službeno objavljen je tek dio njih na dvostrukom albumu iz 1975. godine, koji je, usprkos prtljanju Robbieja Robertsona po snimkama i velikom djelu ustupljenom materijalu The Banda, postao nezaobilaznim djelom Dylanovog opusa.

No tek sada pojavljuje se kompletan opus u službenom izdanju na 6 diskova, sa gotovo 140 pjesama i šest i pol sati materijala, gargantuansko glazbeno čudovište u punom sjaju. Ako je prethodno izdanje Dylanovih “The Bootleg Series “koncentrirajući se na glazbu iz razdoblja jednog od njegovih najnepopularnijih albuma “Self Portrait”, pokazalo da je i u vrijeme “lošeg” albuma Bob stvarao glazbu o kakvoj velika većina drugih može samo sanjati, “The Basement Tapes Complete” pokazuje da to isto radi opušten, neopterećen, zafrkavajući se, usviravajući novi bend, tj. da njegove probe s razlogom mogu postati predmetom fascinacije obožavatelja desetljećima.

Govorimo o 140 pjesama, dakle, tu ima svega. Ponajviše obrada, starih folk stvari, pjesama Hanka Williamsa, Johnnyja Casha i Elvisa. Dylanovih vlastitih stvari, nekih koje će kasnije biti snimljene i objavljene kao singlovi, neke koje će postati čak i legendarne, poput “I Shall Be Released”. Nekih false takeova, nekih čistih napušenih zajebancija, poput “Spanish Song”. Svega! Velik dio pjesama snimljen je bez bubnja, jer Levon Helm nije mogao prisustvovati na svakom snimanju. Nonšalantnost pristupa, greške i ponavljanja ovdje igraju kao poseban adut umjesto kao nedostatak, jer izravno vode u stvarački proces jednog od najvećih glazbenih genija i jednog od najvažnijih bendova u nastajanju.

Povijesna važnost ovoga materijala govori dovoljno za sebe, ali čisti užitak slušanja govori i više.

Ocjena: 10/10

(Columbia, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X