Bob Dylan ‘The Real Royal Albert Hall 1966 Concert’ – Krivo je pravo

‘Pravi’ koncert iz Royal Alberta odličan je zapis sa slavne Dylanove turneje. Ali već imamo ultimativno svjedočenje zapisano na ‘krivom Royal Albertu’, tj. mančesterskom koncertu s iste turneje, pa ovu ploču treba shvatiti kao dokumentarističko izdanje za arhivu.

  • 1
    Share
Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert'
Bob Dylan ‘The Real Royal Albert Hall 1966 Concert’

Ako ste pomislili da je 18 CD-a prethodnog izdanja iz Dylanove serije “The Bootleg Series”, “The Cutting Edge” bilo suludo previše, samo za najzagriženije fanove koji moraju imati pristup svakom zvuku koji je Dylan ikad snimio u studiju, pomnožite broj diskova sa dva i dobit ćete opseg ovogodišnjeg izdanja “The 1966 Live Recordings”. Tako je, trideset šest diskova donosi sve koncerte s Dylanovih koncerata iz tog razdoblja. Riječ je, još jednom, o najgenijalnijoj godini i pol ikojeg umjetnika u povijesti rock and rolla, ali je li nam potrebno potrošiti tisuću kuna na trideset šest diskova koji donose istu set listu s istim bendom iz večeri u večer, u vrlo sličnim izvedbama? Naravno da nije.

Treba li itko normalan uopće preslušati sve te nijanse istog materijala? Naravno da ne treba. Stoga je iz cijelog tog monumentalnog izdanja izdvojen pravi koncert iz Royal Albert Halla kao što bi s jednog albuma bio izvučen singl, te je tako kao ogledni primjerak izdanja položen pred uši publike.

Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert' na 36 diskova
Bob Dylan ‘The Real Royal Albert Hall 1966 Concert’ na 36 diskova

Što se misli kad se kaže “pravi koncert iz Royal Alberta”? Stvar je u tome da je pod imenom slavne londonske muzičke palače desetljećima kružila druga CBS-ova snimka snimljena na engleskom dijelu turneje, ona iz mančesterskog Free Trade Halla. Ta snimka ušla je u anale rock and roll povijesti, jer je zabilježila čistu srž trenutka u kojemu Bob Dylan uništava granice folka i rocka pred publikom koja na to nije spremna. Dio ljudi u publici mu se glasno suprostavlja za vrijeme električnog seta, a jedan čovjek iz publike, navodno mladi mančesterski student prava John Cordwell, uzvikuje najpoznatiji prekid svih vremena: “Judas!”. Dylan na tren zastaje, povrijeđen i odgovara mu: “I don’t believe you! You’re a liar!”, a zatim se okreće bendu s jednom jedinom uputom kako odsvirati “Like A Rolling Stone”. “PLAY IT FUCKING LOUD!”

Dokumentarac Martina Scorsesea “No Direction Home” donosi i videozapis tog povijesnog trenutka kada se nešto u glazbi zauvijek promijenilo. Kako
će fanovi kasnije zabunom pomiješati mjesto događaja, u kolektivnu svijest on će ostati zabilježen kao Royal Albert Hall moment. Ali “pravi” koncert u Royal Albertu dogodit će se devet dana kasnije. Sa istim bendom i istom setlistom, ali bez legendarnog sukoba. Mančesterski koncert službeno je objavljen još 1998. kao prvo live izdanje u “The Bootleg Series”. Uz taj slavni zapis, objavljivanje samostalnog izdanja “pravog” koncerta jednako je suvišno kao i objavljivanje cijele turneje. Koncert je, naravno, odličan, ali već imamo definitivno izdanje nakon kojeg se ne treba opusu išta dodati osim u dokumentarističke i arhivske svrhe.

Ovu ocjenu tako ne treba shvatiti tek kao vrednovanje odsviranoga na zvučnom zapisu, već i smislenosti dodavanja istoga u Dylanovu glazbenu ostavštinu koja se veličinom već sada ne može usporediti s ničim viđenim, a iz godine u godinu kako se bootleg snimke pretvaraju u službena izdanja, čini se kako teži k samoj beskonačnosti.

Ocjena: 7/10

(Columbia / Sony Legacy / Menart, 2016.)

  • 1
    Share

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X