Sezona kiselih krastavaca nije samo metaforički izraz za ljetnu uređivačku medijsku politiku, u neku ruku to može biti i opis naših regionalnih prilika gleda li se neki progres ili njegov učinak na naše živote.
Dakle, nama životi prolaze u sezoni kiselih krastavaca, a „život je negdje drugdje“ da se okoristim o davnašnji stih Zabranjenog pušenja iz vremena dok smo se svi ‘kiselili’ u zajedničkoj državi. No na stranu taj bend koji je na dugi niz godina prema van ucrtao to da sarajevsko stanje uma ne ide bez šege, šale i zajebancije, jer se moralo čekati da se pojave Letu štuke koje su dokazale da priča o tom stanju uma itekako može biti zanimljiva i kad je uozbiljena.
Sarajevski BoooX, isprva elektro duo, a sada i kao punokrvni bend odaju dojam još jednog kvalitetnog pomaka. U početku su se Berin Tuzlić a.k.a. Drumelody i pjevač i gitarist Mirza Golo našli oko ideje stvaranja kvalitetnog elektro-alter-popa i u tom duhu snimili i debitantsko ostvarenje „PoluTonTiMonoTon“ s kojim su tijekom pandemijske 2020. skrenuli pažnju na sebe provokativnim spotom „Finski Igrach“ kojim su, kako sami kažu, dali komentar „o ravnodušnosti i svima nama, kako u Sarajevu, tako i na Balkanu. A izgleda i na cijeloj planeti“.
Naime, u tom dokumentarističko artističkom spotu se glumac Araman Garibović preoblači u Adolfa Hitlera i tako se šeće ulicama Sarajeva bez ijednog incidenta i potom je to BoooX komentirao riječima: „Još jednom smo pomakli granicu beznađa“, jer se valjda očekivao da će im svima bar netko prići na ulici i spucati šamarčinu. U neku ruku je „Finski Igrach“ više bio odskočna daska u daljnjoj evoluciji BoooXa, jer s beznađem se najbolje boriti kreativnim radom, a ne kritikom.
Novi zamah dolazi s ulaskom novih ljudi u bend, konkretno su to Osman Abdelmukaram i Admir Obraćanin. U formaciji kvarteta BoooX sazrijeva u svakom pogledu i tu dolazi do ljetos objavljenog EP-a „Sezona kiselih krastavaca“ na kojem iz prijašnje electro duo faze ostaje samo uvodna „Berlin“, dok su u bendovskim aranžmanima pjesme „Insekt“, „Kliše“, „Poigravanje“ i „Tišina“.
U četiri spomenute spleen promuklog, ali bogatog i moćnog glasa – kako to samo sarajevski vokali mogu biti, Mirze Gole izlazi u prvi plan kroz interpretaciju koja je sljubljena s emocijom. Već u „Insektu“ vas kao slušatelja prolaze srsi, dok „Poigravanje“ predstavlja kulminaciju tog, nazvao bih ga sevdah-bluesa, iako to interpretativno nije, ali ga osjećate u Mirzinoj duši poput neke prigušene boli zaboravljenog grada, ili ako želite; osjećaja permanentne sezone kiselih krastavaca u kojoj se sve svodi na sitna poigravanja, tj. imitaciju života.
Posljednja „Tišina“ mogla bi se svrstati u neku neo-klasičnu školu sarajevske balade, tj. igra na ‘poznatom terenu’, ali začinjena današnjicom kad je riječ o ishodima nesretnih ljubavi. „Tišina“ je time i veliki zalogaj za bend neobičnog imena u smislu da cilja na to da u njoj i nešto širi dijapazon publike pronađe utjehu, no i tu je Booox na visini zadatka jer kao slušatelj možete staviti ruku u vatru da Mirza Golo progovara iz srca. Sve je „Sezoni kiselih krastavaca“ na dobrom putu, samo BoooX treba izdržati na njemu.
Ocjena: 8/10
(Hayat Production, 2021.)