Boris u Zagrebu – grmljavinsko nevrijeme na obali Save

Jedan od najcijenjenijih i najzanimljivijih japanskih bendova Boris, dokazao je da su sve pohvale na njihov račun opravdane.

Boris u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)

Nešto manje od mjesec dana nakon što su njihovi sunarodnjaci Guitar Wolf protutnjali kroz Močvaru, na istom mjestu ukazao nam se još jedan kultni japanski bend – Boris, koji je dobio ime po pjesmi grupe Melvins, a čiji je rad ujedno u znatnoj mjeri utjecao na njihov zvuk. Osim raznih podvrsta metala – dronea, sludgea…, u njihovoj se glazbi mogu razaznati eksprimentalni rock, noise, psihodelija, pop i ambijentalna glazba. Nekoliko zanimljivosti vezano je uz ovaj nastup. Ponajprije to je promocija čak tri studijska albuma objavljenih tijekom ove godine i to u roku od samo dva mjeseca, a zatim i molba benda organizatoru da osigura još jedan gitarski zvučnik, jer su ih oni imali „samo“ devet. Na nekom od carinskih prijelaza su se morali jednoga riješiti, jer su bili preteški.

Standardna trojka u sastavu Atsuo na bubnjevima, Wata na gitari i Takeshi na dvovratnoj gitari/basu pojačani za ovu turneju s Michio Kuriharom na još jednoj gitari, nešto iza pola deset stupila je na pozornicu Močvare. U publici svega dvjestotinjak nazočnih, što je potvrdilo da su godišnji odmori već u punom jeku, ali svejedno učinilo mi se to ipak premalo s obzirom na reputaciju i vrijednost Borisa. Već spomenuta situacija sa zvučnicima upućivala je na to što će nam Boris isporučiti – moćne i bučne riffove koji se lijepe za uši, puno buke i žestoke svirke. I koliko god su njihovi nastupi naslonjeni na gitarsku grmljavinu, toliko gotovo svaka pjesma u sebi nosi zanimljive melodije koje iz nje izranjaju, što rezultira iznimno privlačnim i punim zvukom.

Boris u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)

Wata na gitari je kao jedini ženski član benda najviše zaokupila pažnju fotografa u prvim redovima, ali i ostatka prisutnih. Osim superiornog sviračkog umijeća, s Takeshijem dijeli pjevačke dužnosti, koji je pak s kosom preko lica i ne pretjerano pokretljiv razvaljivao svoj dvovratni instrument, dok je Michio Kurihara, smješten malo po strani, staložen i profesionalan, punio zvučnu sliku. Atsuo na bubnjevima je posebna priča – točan, precizan i moćan daje perfektnu bazu gitarama, a montirani mikrofon na glavi koristi da bi tu i tamo nešto podviknuo i time dodatno pojačao ionako razularenu svirku. Osim toga, cijelo vrijeme gestikulira i najživahniji je član Borisa.

Set lista od 12 pjesama je uglavnom bila složena od materijala s ovogodišnje albumske trojke, tako je „New Album“ bio zastupljen s jednom pjesmom, „Attention Please“ s tri, a Heavy Rocks“ s četiri. Ostatak su činili provjereni klasici „1970“, „Pink“, „Statement“ i „8“. Većina je pjesama bila u hard rock/metal/noise maniri dok je jedna od laganijih i najtiših „Attention Please“ super sjela u srednji dio nastupa čima su omogućili i našim ušima malo odmora. Za kraj je ostavljena možda jedna od najmoćnijih novih pjesama, 13-minutna „Aileron“, spora, ljepljiva i kotrljajuća, koja kad te ulovi – ne pušta.

Za kraj odlične zagrebačke koncertne sezone dobili smo isti takav nastup japanskih umjetnika buke. Ponovilo se uskoro, a tko je bio na moru ili je markirao – nipošto ne propustiti idući put!

Saznajte više: Guitar Wolf u Močvari – rock kamikaze umiru pjevajući

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh