Boško Jović, bosanskohercegovački gitarist najpoznatiji nam kao suradnik Amire Medunjanin, na svom se prvom samostalnom CD-u ‘Buđenje’, očekivano, predstavlja suptilnim izvođačem i interpretatorom, kako se navodi, ‘tradicionalnih pjesama Balkana’.
Posrijedi je akustični album s devet instrumentalno aranžiranih tradicionala („Eleno kerko“, „Kraj tanana šadrvana“, „Lijepi li su mostarski dućani“…) i jednom Jovićevom skladbom, naslovnom „Buđenje“, koja ni po čemu ne odskače od ostatka ugođajne, umirujuće, u jedinstveno tijelo besprijekorno sljubljene mješavine sevdaha, klasike, (ovdašnjeg) folka (orijentalne arome), jazza… kako u pojedinim pjesmama, tako i u cjelini.
Natopljen snažnom emocionalnošću, s dominantnim zvukom akustične gitare, uz tek povremeno, ali uvijek na pravom mjestu, uplitanje mandoline (Jović), kontrabasa (Nenad Vasilić, Dinko Šimunović, Edvin Hadžić) i, osobito upečatljivo, mada vazda suzdržano, violine (Vanja Radoja), trube (Miron Mima Rafajlović) i klarineta (Mustafa Šantić) te uz gostovanje Ante Gele, na akustičnoj gitari, u jednoj pjesmi, „Buđenje“ žubori poput bistrog planinskog potočića, treperi poput raznobojnog jesenskog lišća, povija se poput vlati trave za ugodnoga ljetnoga povjetarca. Miluje, opušta. Poetski rečeno. Suvremenim pojmovnikom: djeluje antistresno.
Glazbenička virtuoznost ne gura se u prvi plan, već tankoćutno blista u okviru ukupnoga dojma, a album je – slično, primjerice, podjednako koncipiranoj priči mediteransko-otočkog profila, „Mirini“ Miroslava Tadića (Croatia Records, 2013) – od onih što se mogu slušati kao nenametljiva zvučna kulisa, a kad im posvetimo pomniju pažnju, otkrivaju raskoš filigranski tkanih pojedinosti.
Spomenimo da Jović za koji dan sudjeluje na Zagreb Guitar Festivalu gdje će od četvrtka do nedjelje (15- 18. siječnja), držati radionicu jazza i world glazbe, a sa svojim Triom koncertirati 15. siječnja u Klubu Sova od 22 h.
Ocjena: 9/10
(Aquarius Records, 2014.)