Brent Cobb, osim što je mlad i talentiran, ima i tajno oružje, a to je izravna rodbinska veza s Daveom Cobbom, čarobnjakom zaslužnim za najveću kreativnu country renesansu u posljednjih trideset godina.
Za one koji možda manje pozornosti obraćaju na aktualna zbivanja na američkoj country sceni, posljednjih godina snimljeni su neki od najboljih albuma žanra još od zlatnog doba žanra i outlaw revolucije. Među najistaknutije autore spomenutih albuma svakako treba ubrojiti Jasona Isbella, Chrisa Stapletona i Sturgilla Simpsona.
Prva dvojica odnijeli su ove godine Grammyje za najbolji americana i country album, treći će to vrlo vjerojatno učiniti dogodine. Zajedničko trima albumima, kao i njihovim prethodnicima, kao i drugim najboljim recentim country albumima poput posljednjih Lindi Ortege i Waylonova sina Shootera Jenningsa, Rival Sonsa, Mary Chapin Carpenter i tako dalje, i tako dalje, jest ime njihovoga producenta Davea Cobba, vlasnika etikete Low Country Sound, na kojoj je objavljen i debitantski album njegova bratića Brenta, “Shine On Rainy Day”.
Nepogrešivost Davea Cobba, koji poput kaubojskog kralja Mide sve što takne pretvara u country zlato, bila bi dovedena u pitanje, a njegovo zalaganje za mladoga bratića Brenta nepotističko, da ovaj nije iznimno talentiran autor i izvođač. “Shine On Rainy Day” mu je prvi album, ali već jednako obećava koliko su možda obećavali gorenavedeni prvaci novog vala countryja na svojim prvijencima. Već i pogled na naslovnicu albuma nagovješta kako je riječ o ploči s retro atmosferom srodnom albumima iz sedamdesetih, pa je takva i Cobbova produkcija, u kojoj pušta bratića u prvi plan, bez mnogo intervencija osim u postizanju ambijenta opuštenosti, gotovo i lijenosti.
Album otvara “Solving Problems”, tradicionalna i poletna, vedra pjesma koju je mogao zapjevati i Willie Nelson na “Red Headed Stranger” da je tada bila napisana. Brent svoje kantautorske talente otkriva na “South of Atlanta” i “Diggin’ Holes”, ali najveća glazbena nagrada dolazi na samom kraju albuma, kada Cobb i Cobb nanižu tri bisera zaredom sa “Let the Rain Come Down”, možda i najboljom pjesmom ploče, s nešto mračnijom, zlokobnijom atmosferom, zatim “Down in the Gully” o krijumčarima alkoholom, te završnom, zabluziranom “Black Crow” sa savršenim bojom zvuka i lead gitare, koji vrlo lako mogu poslužiti kao primjer nevjerojatnog osjećaja za nijanse koji Dave Cobba čini jednim od najboljih producenata današnjice.
Ocjena: 8/10
(Low Country Sound/New Elektra, 2016.)