Antonis Antoniou iz Monsieur Doumani ima novi bend i odličan album prvijenac.
Hvaljena i višesestruko nagrađivana global sounds etiketa Glitterbeat Records oduvijek je izvor najuzbudljivijih izdanja iz područja egzotičnih i do svjetskoga uha nedovoljno dobačenih zakutaka ovog našeg pregrijanog planeta, pa se tako trudim popratiti čim više izdanja koja stižu iz njihovog pomno biranog kataloga i ljubljanskoga ureda koji sam ranije ove godine imao radost posjetiti, premda mi često zapravo nedostaje pravih riječi kad pokušavam dočarati te neobične zvukove koji često predstavljaju neke od najuzbudlijivijih glazbenih tijekova današnjice.
Sličan je slučaj i s nove ploče netom objavljenim istoimenim prvijencem grupe Buzz’ Ayaz iz Nikozije, koji sam izvorno mislio recenzirati paralelno s još jednim Glitterbeatovim odličnim nadolazećim izdanjem, trećom pločom jemensko-berlinskog El Khata ‘mute’, ali sam se odlučio ipak za odvojene tekstove jer u ovom slučaju svaka muha ipak zaslužuje svoj udarac, a potonja će svoj pričekati još desetak dana za kad je najavljen službeni joj izlazak.
Antonisa Antonioua zagrebačka je koncertna publika mogla upoznati kao prominentnog člana ciparskoga trija Monsieur Doumani koji je u sklopu programa Vrelo zvuka u posljednjih nekoliko godina čak triput nastupio u Močvari i u kratkom roku stvorio sljedbu među ovdašnjim ljubiteljima egzotičnoga zvuka. Njegov novi projekt Buzz’ Ayaz upravo se predstavio svojim psihodeličnim prvijencem koji smo dosta napeto iščekivali mi koji smo imali priliku doživjeti njegovu prezentaciju na PIN konferenciji u Skopju krajem prošle godine.
Buzz’ Ayaz će se svakako dopasti ljubiteljima Antoniouvoga matičnog benda jer također donosi uzburkane zvuke njegovoga grada Nikozije podijeljenog između kulturoloških utjecaja Grčke i Turske koji su u jednakoj mjeri zastupljeni u glazbi ovog kvarteta. Ono što ih razlikuje od Monsieur Doumani je očito dublje zadiranje u psihodeliju sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji izlazi iz kombinacije frontmenovog tradicionalnog instrumenta električnog tzourasa, srodnika buzukija provučenog kroz zujeću fuzz pedalu koja opravdava riječ “Buzz” u imenu benda, te istaknutih orgulja Manosa Stratisa, neobične ritmove udaraljki i bubnja Ulaşa Öğüça te onog čarobnog začina koji zvučnoj slici daje Will Scott uporabom bas klarineta za koji Antonis, zanimljivo, kaže da je bio nadahnut bariton saksofonom koji je u svojim pjesmama koristio kultni Morphine.
U svojih 37 minuta i osam pjesama, “Buzz’ Ayaz” donosi mnogo uzbuđenja i potencijalnih koncertnih hitova, od prve (gotovo naslovne) pjesme sa svojim živopisnim pjesničkim slikama o lijanama i granama koje autora u snu u se odijevaju u svom rasplamsanome plesu, preko najavnog singla “Zali” koji već prilično dugo obitava na internetskim pustopoljinama i svojim zvukom plastično dočarava vrtoglavicu o kojoj pjeva a koju vjerno prati i naslovnica albuma od koje bi pozlilo Jimmyju Stewartu u slavnom filmu Alfreda Hitchcocka, pa sve do možda i najupečatljivije “Ate Pale” s kratkim đavolskim vokalnim napadom kojeg se ne bi posramio ni kakav death metal sastav utopljenim u doista impresivno instrumentalno ruho tamo gdje se ona cool tradicija turskog psych rocka spaja s ritmom kakvog grčkog narodnog plesa.
Naravno, priliku da ovu tezu o potencijalnim koncertnim uspješnicama dokažu Buzz’ Ayaz će dobiti vrlo skoro, 3. listopada kad se Antonis vraća u Močvaru po drugi put ove godine, nakon što je s Monsieur Doumani odradio ono što smo proglasili “minifestivalom kulturne razmjene i suradnje” između Ciprana i našeg sevdah dua Dunjaluk. Uz Buzz’ Ayaz će nastupiti još jedan vrlo zanimljiv odred iz načelno world music sfere nadahnute bizantom i Bliskim Istokom i turskim rockom, deseteročlani The Cyclist Conspiracy iz Srbije.
Ocjena: 8/10
(Glitterbeat Records, 2024.)