U posljednje vrijeme zanimanje svijeta za nordijsku književnost proširilo se sa trilera i na ozbiljnije žanrove, prvenstveno uglavnom zahvaljujući Knausgaardovoj šesterotomnoj autobiografiji ‘Moja borba’ koja je postigla velik uspjeh posvuda, a i kod nas je upravo preveden prvi nastavak na zadovoljstvo upućene čitalačke publike. Možda je to natjeralo izdavače da se zapitaju ima li sličnih recentnijih norveških izdanja koja bi ljudima bila interesantna, pa se tu našlo ime Carla Frodea Tillera čiji je roman ‘U krugu’ nagrađen Književnom nagradom Europske unije.
U središtu romana nalazi se David, mladić koji je izgubio pamćenje, te se roman sastoji od niza pisama koja mu pišu njegovi bližnji kako bi mu pomogli prisjetiti se svoga života, a paralelno s pismima otkrivamo i detalje o aktualnim preoblemima u životima troje pripovjedača. Prvi je Jon, glazbenik i nekadašnji Davidov najbolji prijatelj i ljubavnik. Drugi je Davidov očuh Arvid koji umire od raka, a posljednja je Silje, njegova bivša djevojka. Njih troje prisjećaju se života s Davidom, svatko iz svojega kuta, što stvara određeni rašomonski dojam tumačenjem jednog života iz različitih perspektiva.
Knjiga je dobila i svoj nastavak, i kao što je danas prečesto slučaj, zamišljena je kao trilogija, tako da ovo djelo kao prvo poglavlje nedovršene priče samo ne daje neke odgovore, već na kraju i otvara pitanja i daje naslutiti moguće smjerove nastavka priče. Isto tako “zaokruživanje” kompleksnog odnosa, pogotovo na relaciji Jon – David – Silje podsjeća na još jednu sličnu, iako neusporedivo bolju, nikad dovršenu trilogiju. Riječ je o “Prestresanju” Juliana Barnesa, koje je na sličan način raspredalo trojni odnos likova. Barnesov nastavak “Ljubav itd.” nije dosegao razinu kvalitete prvoga nastavka, te možda stoga nikad nismo saznali kako su završili njegovi likovi još deset godina kasnije. Samim zamišljenjem Tillerove priče kao trilogije, zamka je postavljena, jer takva se priča može lako isforsirati i čitateljima ubiti volju za nastavcima. Vidjet ćemo hoće li biti dovoljno interesa i Ljevku objaviti drugi nastavak.
Tillerova priča radnju postavlja proizvoljno, kako je se pripovjedači prisjećaju u pismima, čime stvara niz scena iz života kakve smo navikli gledati u filmovima Mikea Leighja, koje ne donose mnogo sadržaja, već više ocrtavaju psihološku kartu likova. U prekidima između pisama to se otkriva još više u sukobima Jona i njegove bivše djevojke ili Silje, koja je toliko nezadovoljna brakom da je svaki njen kontakt sa drugim ljudima otvorena svađa. Tako likovi od mučne sadašnjice kroz pisma Davidu bježe u sjećanja na mladost, ali čim se i tu površina zagrebe, otkrivaju se slojevi nezadovoljstva i činjenica da ljudski život nije nikada doista sretan, osim ako se ne zavaravamo sjećanjima.
“U krugu” nije laka literatura. Solidno je to napisan roman koji umjereno budi znatiželju o mogućem nastavku pristupa temi u narednim knjigama.
(Naklada Ljevak, 304 str., 2015.)