Jedan od najboljih pjevača današnjice donosi koktel soula i funka, ali i maestralnu obradu Black Sabbatha posvećenu pokojnoj majci.
Charles Bradley ima 67 godina. Prvi album objavio je sa šezdeset i dvije. Njegova životna priča materijal je za film poput rijetko koje. Majka ga je ostavila kada mu je bilo osam mjeseci, sa četrnaest je pobjegao od kuće zbog neimaštine, potucao se Amerikom radeći kao kuhar po svuda i nastupajući kao imitator Jamesa Browna.
Majka koja ga je ostavila kao dijete javila mu se kad mu je bilo gotovo pedeset godina i razvili su odnos koji je Bradleyju bio ključan u životu. No, starica je umrla, a Charles se na novom albumu od nje oprašta pjesmom. I to kakvom pjesmom! Iskrenom, dirljivom i veoma osobnom obradom “Changes” Black Sabbatha koja je i dala albumu ime. Pogledajte spot za tu pjesmu i bit će vam jasno sve o Charlesu Bradleyju. Njegovo lice priča veću priču nego bi kakav filmski narativ uspio. On plače, cvili, vrišti, urla i iskreniji je od bilo čega što ćete danas naći.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=xi49yirJiEA[/youtube]
Bradley je sasvim sigurno jedan od najboljih pjevača današnjice i s pravom nosi laskavi nadimak ‘The Screaming Eagle of Soul”. Zvuk albuma uvelike odgovara onome na što smo kod Daptone Recordsa naučeni. To je retro soul i, naravno, funk u stilu Jamesa Browna, ali osjeća se i ekspresivnost Otisa Reddinga ili Ala Greena, ali i vibra Curtisa Mayfielda koju je već predstavio i na prethodnom, jednako dobrom albumu, “Victim of Love”.
Album otvara “God Bless America”, koja danas zvuči čak i neukusno kada je političko ludilo te velike zemlje izloženo svijetu u obliku velikih patriota Teda Cruza i Donalda Trumpa, ali njen patetični zanos brzo će se preliti u groove pjesme “Good To Be Back Home”, funka o povratku kući sa svjetske turneje. Spomenuta “Changes” svakako je srce i duša ovog albuma, a i b-strana singla koja ju slijedi, “Ain’t It A Sin” također spada u najnadahnutije trenutke albuma sa snažnim bas groovom i prijetećom ozbiljnošću teksta: “If you ain’t gonna do me right, I might just do you in.”
Valja izdvojiti i, uvjetno rečeno, drugi singl s albuma “Change For The World”, čija je poruka ujedno i politička i apokaliptična i dobar je soundtrack za spomenutu sumanutost američke predsjedničke kampanje, jer u njoj se prolijeva krv i dolazi božji sud i nije teško povezati poruku s nasilnim napadima povampirenih Trumpovih pristaša na aktiviste akcije “Black Lives Matter”. No, utješno je da album ipak završava porukom čiste fizičke ljubavi u “Slow Love”.
“Changes” je vjerojatno najcjelovitiji od tri Bradleyeva albuma, sa glavninom udarca spremljenom u snažnoj naslovnoj stvari koju ovom prilikom dodajemo na playlistu pjesama godine.
Ocjena: 7/10
(Daptone, 2016.)