Peti studijski album francusko/engleske pjevačice i glumice Charlotte Gainsbourg dolazi šest godina nakon dvostrukog „Stage Whisper“ i donosi kolaboraciju s francuskim glazbenikom i DJ-om SebastiAnom koji najvećim dijelom potpisuje i produkciju uz Guy-Manuela de Homem-Christoa i Briana Burtona, a jednu od pjesama napisao je i Paul McCartney.
Charlotte Gainsbourg oduvijek je znala odabrati prave suradnika. Tako ni ovaj put nije pogriješila kad je ušla u tandem sa SebastiAnom.
SebastiAn koji je do sada radio s imenima kao što su Beastie Boys, Daft Punk i Bloc Party uistinu je složio impoznatan zvukobraz za Charlotte Gainsbourg čiji sanjivi glas kao da lebdi iznad zavidnih momenta francuske klupske glazbe. Opijajući spoj decentne emotivne melankolije i pulsirajućeg ritma donio je već najavni singl „Deadly Valentine“ , i definitivno nije izuzetak, već samo jedan od aduta albuma „Rest“ koji se općenito nosi s teškom tematikom, ponajviše alkoholizmom i laganjem sebi kao produktom te ovisnosti, tugom za polusestrom Kate Berry, poznatom fotografkinjom koja je preminula 2013. godina, ali se također dotiče i smrti oca Sergea.
Cijeli album kao da je spoj dvije suprotstavljene enrgije, s jedne strane Charlotteina patnja, s druge SebastAnov naglasak na plesni ritam i aranžmane koji ne dozvoljavaju duševno potonuće čime je izbrušeno djelo koje može plasirati i dublju poruku na plesne podije. Gotovo pa subverzivno, jer i glazba nosi težinu, poruku i emociju bez bojazni da će u nekom trenutku iskrsnuti neki moment koji će cijelu stvar trivijalizirati, od čega općenito pati današnja svjetska produkcija.
Dakako „Rest“ nudi i dosta organskog zvuka u svom spektru, koketirajući i sa šansonom, primjerice u „Dans Vos Airs“ smještene između izvrsno uklopljenog potpisa Paula McCartney u „Songbird In A Cage“ i roller-disco hibrida „Les Crocodiles“. Oproštaj od polu sestre Kate Berry jasno se nalazi u pjesmi „Kate“, no nagovještava ga i uvodna „Ring-A-Ring o’ Rosies“, koja je reinterpretacija poznate istoimene, već tradicionalne, dječje pjesme (poznate još i po imenu „Ring Around Rosie“), koja je u originalu bila inspirirana epidemijom kuge koja je harala Londonom krajem 18. stoljeća. Dakle smrt kao pozadina ove pjesme česta je kod glazbenika koji posegnu za njom, a Gainsbourg tu nije iznimka, s tim što je ona ovaj album simbolično i zatvorila s „Twinkle Twinkle Little Star“, dječjom izvedbom na francuskom jeziku u sklopu odjavne „Les Oxalis“ kao finalnom traženju utjehe u vintage disco ozračju.
Kao što je navedeno za drugi dio albuma, tako i prvi nosi odlično pogođeni niz u kojem nema suvišnog traćenja minutaže. „Lying With You“ i „Kate“ nepogrešivo kulminiraju s „Deadly Valentine“, nakon koje opet slijedi niz „I’m a Lie“, „Rest“ i „Sylvia Says“ koje bi po ozračju mogli okarakterizirati kao hommage chic klupskom ugođaju na relaciji New York – Paris koji je obojan modernim mal du siècle osjećajem, jer iako je tuga Charlotte Gainsbourg definitivno osobnog karaktera, ona kao da višebojno odražava i osjećaj ove naše postmoderne, kad žalovanje najbolje ide uz ritam i zvuk koji donosi zaborav i evocira na neke periode koje duboko u duši držimo nevinima, a time bezbrižnima i veselima, ali ih više ne možemo dokučiti jer su daleko iza nas. I tada nam treba odmor. Upravo tu vrstu introspektivnog i meditativnog odmora nudi “Rest”.
Ocjena: 9/10
(Beacuse Music / Dancin Bear, 2017.)