Drugi album po redu, ali prvi nakon promjene imena benda pozicionira grupu Chasing Nord u sam vrh kvalitetne domaće heavy rock scene, a kad se uzme u obzir i bend One Possible Option biva jasno da je grad Rijeka trenutno možda najvažniji rasadnik tog stila i zvuka.
Lidera benda Mihaela Prosena mnogi se sjećaju i kao frontmena nekadašnje riječke grupe Father o kojoj je samo riječi hvale tada imao čak i jedan Bruce Dickinson iz Maidena i koji ih je redovno puštao u svojoj tadašnjoj radijskoj emisiji rame uz rame s ostalim heavy metal ostvarenjima sa zapada. Po raspadu Fathera Prosen je zadržao neumoljivu radnu etiku kao što je i perfekcionizam nu metala unio i u grupu NORD koja prije osam godina pokorila Demofest, tada najveći festival demo bendova u regiji (koji se, usput kazano, ponovno pokreće ove godine u matičnoj Banjaluci), a ne mala novčana nagrada poslužila je tome da grupa dođe do svog prvijenca prije šest godine.
U radu na nasljedniku su se između ostalog ispriječile i pandemijske godine koje su Prosen i ekipa iskoristili za rebranding imena iz jednostavnog razloga jer upisivanjem pojma ‘nord’ u Google tražilicu samo najuporniji su mogli doći do kakvih-takvih informacija o riječkom bendu. Rebranding su slijedili i video singlovi čija kvaliteta i narativ su išli iznad, za jednu Hrvatsku očekivanih, produkcijskih spotovskih mogućnosti, kao što je u konačnici svaki video uradak donosio novo poglavlje konceptualne distopijske priče koja je u punom sjaju objedinjena jednako minucioznim koncepcijskim dugosvirajućim uratkom „Last Rain On Earth“.
Produkcijski dio cijele priče, u kojem se pored imena članova benda isprepliće i ime Mateja Zeca, gitarista Leta 3 i nezaobilaznog radišnog riječkog produkcijskog maga, doveden je do savršenstva, na način kako se to može čuti na brojnim žanrovskim albumima američkih bendova kakav je primjerice Incubus, koji će uskoro zasvirati na zagrebačkoj Šalati (što bi u stilskoj konstelaciji bila izvrsna prilika za Chasing Nord kao predgrupu).
U stilskom i lirskom dijelu pak Chasing Nord jednako uspješno pokušavaju proširiti granice žanra, ali ne u smjeru eventualne neprohodnosti math manira, već u smjeru popa, što je daleko hrabriji i riskantniji potez za jedan, uvjetno kazano, alt metal sastav. No Prosenovoj ekipi i to polazi za rukom. To je već bilo osjetno u pjesmi „Ænd Now“ koja je puštena kao jedan od najavnih singlova i za koju se ispostavilo da nije usamljeni slučaj.
Na albumu tako jednako potentni spleen sporijeg tempa i atmosferičnosti donose „Off To Mars“, „Leave It Behind“, „Sonic Heart“ i posljednja „Far & Well“ koja podsjeća na najbolje momente baladnih izleta Faith No More, za što se ispostavlja da dobro leže narativu ovog bend koji teži utkati širenju glazbenog spektra u svom izričaju, a ne njegovim zatomljavanjem zbog žanrovskih imperativa.
Upravo je pozicioniranje „Far & Well“ kao posljednje u nizu, ne samo dobar ironični završetak glazbene priče o ljudskoj vrsti na ovom planetu koja pati zbog problema koje je sama prouzročila, već i svojevrsno koračanje prema oslobađanju ‘žanrovskih okova’ prema kojima Chasing Nord teže, u smislu da se od nasljednika ovog albuma može očekivati bilo što. I to je dobro.
Uz sve na albumu je i „I Feel You“ obrada ljuljajuće mantričke himne grupe Depeche Mode u nešto izmijenjenoj verziji od one s još jednog nastupnog singla, koja osim što je odlično uklopljena u ozračje zvuka cijelog albuma odašilje poruku o tome koliko je atmosferičnost elektropop originala bliska žanru koji se davno prije činio kao njegova sušta suprotnost. Konkretno, treba imati petlje biti na poziciji grupe Chasing Nord i obraditi Depeche Mode, a ne neki heavy rock zicer.
Naravno da na „Last Rain On Earth“ ne nedostaje žestokih momenata počevši od istoimene pjesme koja otvara album, da bi nakon nje u petu brzinu ubacila „Stay Awake“ koja udara poput posljednjeg vapaja svijesti mozgu kojeg obuzima histerija, ili „Silenced“ čiju zvonjavu riffa i rešetanje snarea dodatno pojačava činjenica što dolazi nakon „Ænd Now“ poput glasnog alarma koji vas neugodno prene iz sna, ili pak ‘posljednjeg sprinta’ sabijenog u jednoj „Leave It Behind“.
No, opet činjenica jest da album „Last Rain On Earth“ i pored toga teži određenoj ambijentalnoj pitkoj atmosferičnosti kada ga se sagledava kao cjelina. U tom smislu iako predstavlja vrhunac sadašnje faze grupe Chasing Nord, sklon sam mišljenju doživjeti ga kao dobru međufazu nekog budućeg još hrabrijeg iskoraka u lomljenju žanrovskih granica, jer se ne mogu oteti dojmu da ovaj bend još nije udario u svoj puni potencijal.
Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2023.)