Petoricu momaka Cherkezi Uniteda iz različitih točaka podno strelica na GoogleMapsu povezala je ruska (ne)kultura, ujedinili su ih crtani filmovi, a njihov glazbeni brak zalile su cisterne rakije. Pisali smo o njima u našem godišnjem glazbenom pregledu najboljih ostvarenja kad su nas pred apokalipsu bez muda počastili energično-zaraznom ‘Petoljetkom’.
Nažalost, nitko se na prvi razgovor s nama nije sjetio donijeti rakije, a preko polovice benda čine Slavonci, zbog čega moramo ponoviti cijelu stvar. Mogli smo ovako započeti kružok bez pića i ića:
Dobro veče, dobro došli dragi gosti
Baš je lijepo da ste došli
Specijalno samo za vas sad nastupa
Pet Čerkeza, hrpa mangupa
‘Petoljetka‘ vas je konceptualno poslužila u imenovanju svog drugog studijskog albuma nakon “Kuda Poshola” iz 2007. Čovjek bi pomislio da ćete snimiti programatski album, ali radi se samo o igri riječi kojom se referirate na svoju glazbenu pauzu. Dakle, što se dogodilo da bi vas spriječilo u bivanju na sceni i glazbenom haračenju punih pet godina?
Daba: Mogu ja reći, ali je bolje da drugi kažu jer sam ja kasnije došao u bend, pa imam opravdanje za dvije-tri godine.
Bruno: Ja za godinu (smijeh).
Sale: Ja nemam.
Nino: Počeli smo 2007. godine kada smo snimili “Kuda Poshol” , a onda sam ja ‘zapalio’ za Austriju.
Sale: A ja slomio nogu.
Nino: (smijeh) ‘Ajde, to nas nije baš toliko zaustavilo…
Pa nisi bio pet godina u gipsu.
Sale: Nije baš pet godina, ali sedam mjeseci. Onda je Nino otišao za Beč. Dok se on nije vratio, pokušavali smo nekako opstati, ali to više nije išlo, nego što jest. Kad se vratio, počelo se iznova ‘kuhati’ i razmislili o nekakvom drugačijom konceptu. U principu se sve počelo pokretati kada nam se Daba pridružio.
Dakle, Daba je spiritus movens?
Daba: Ne bih tako rekao, već prije da smo uhvatili nekakav zvuk koji nam je trebao. Rajko koji je i pjevao i svirao gitaru nije se mogao koncentrirati ni na jednom polju, pa se mogao skoncentrirati na samo pjevanje i scenski izričaj, pa ga zato i zovemo FFR – Fenomenalni frontmen Rajko, kako je bilo i u nekoj recenziji. Ja sam pohvatao stari album, bilo je nekih stvari koje su bile zamišljene i ukombinirane s nekolicinom snimljenih baš za ovaj album.
Sale: Godinu dana smo samo svirali i manje smo pazili na snimanje, a onda smo odlučili da treba nešto i snimiti.
S obzirom da je “Petoljetka”# cjelovit album, smatrate li ga prvim djetetom benda?
Nino: Ja smatram. Mislim da je “Kuda Poshol” bio Saletovo, Rajkovo i moje… Nešto.
Sale: U to smo vrijeme bili na nekoj drugačijoj razini, a sada je to puno ozbiljnije.
Bruno: Bila je to druga postava. Recimo, nije bilo ni mene. Ja sam također došao nakon “Kuda Poshola”. Zato je to ipak malo drukčija postava koja se bolje našla.
A s postavom se promijenio i izričaj s isključivo ruskog jezika na hrvatski jezik.
Nino: Pa da, priču znaš. Pjesme su nastale na tulumima kad bi Sale počeo svirati, malo bi se s time zajebavali i u nekom smo trenutku odlučili da tu ima nečega; mesa da bi se od toga mogao napraviti bend. Nakon toga smo snimili “Kuda Poshol”. Sve je to tada bila zajebancija, ali kada su došli Bruno i Daba, onda smo ozbiljnije odlučili raditi. S vremenom na koncertima i mimo njih, shvatili smo da je hrvatski ono što nam fali.
Sale: Te pjesme jesu pjevne i kad bismo svirali ekipa bi skakala kao loptice. Svi hoće pjevati, a ne mogu.
Samo da potkrijepim tu ideju jest moje osobno iskustvo kad sam svojim učenicima u prvome srednje na jednom božićnom tulumu pustio Cherkeze i počeli su skakati, a pojma nisu imali na kakve tekstove.
Sale: U principu to i jest poanta. Mi ne želimo biti pretenciozni i prodavati pamet. Jednostavno se pokazalo da je to ‘đuskanje’ recept. Kad smo nedavno bili u ljubljanskoj Metelkovi gosti jednome bendu, klub je bio poluprazan. Za nas apsolutno nitko nije znao, a onda se fino popunilo i nakon koncerta nas zaustavljali i pričali s nama, zanimajući se.
Koja vam je sada strategija nakon što je album objavljen?
Daba: Prvenstveno sada gledamo koji će od nama dragih koncertnih prostora biti dostupan u nekom doglednom vremenskom periodu. Kanimo na koncerte pozvati ljude koji su gostovali na albumu; od LeZbora do ostalih instrumentalista. Željeli bismo da to budu KSET ili Spunk. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
