Petoricu momaka Cherkezi Uniteda iz različitih točaka podno strelica na GoogleMapsu povezala je ruska (ne)kultura, ujedinili su ih crtani filmovi, a njihov glazbeni brak zalile su cisterne rakije. Pisali smo o njima u našem godišnjem glazbenom pregledu najboljih ostvarenja kad su nas pred apokalipsu bez muda počastili energično-zaraznom ‘Petoljetkom’.
Spomenuo si LeZbor koje su doprinijele stvaranju “Petoljetke”. Djevojke su sve uspješnije i sklone su različitim žanrovskim suradnjama. Kako je došlo do vaše? Usto, njihovo je gostovanje na albumu vrlo skromno.
Nino: Pojavljuju se u “Mariji G. Nikiforovoj”.
Sale: I imaju fenomenalan ulet u “Rakiji”.
Nino: Smatrali smo da “Marija G. Nikiforova” najviše odgovara njihovoj priči.
Daba: Htjeli smo ženske vokale i kako smo na nekom drugom planu surađivali s nekim od djevojaka, palo nam je na pamet da bi one to mogle pjevati. Otišli smo im na jednu probu gdje smo pjesmu izveli akustično, dali im tekst i to je bilo to. Jedini je problem u samom snimanju bila obostrana ograničenost vremenom, pa nije bilo vremena za previše probi i suradnja je završila samo na jednoj pjesmi, odnosno u još jednoj crtici na “Rakiji”.
Ali u spotu za Rakiju se nisu pojavile.
Daba: Cure su imale promociju vlastitog albuma u to vrijeme.
Bruno: Općenito ih je teško uloviti.
Nino: Ja sam im jako zahvalan i nadam se da će biti još suradnji.
Daba: No morali smo paziti i da album ne bude preproduciran, kako instrumentalno, tako i vokalno. Morali smo naći dobar omjer koji moraš moći izvesti live.
Kako ste kao bend zadovoljni albumom? Kritike su dobre, ali bitno je i mišljenje petorice čerkeza.
Nino: Prvo bih naglasio našeg producenta Ivana Božanića koji svira u ABOP-u i Pipsima. Osim u produciranju, pomogao je u upravljanju pjesama, a čak je na nekim stvarima i svirao.
Rajko: Prezadovoljni smo.
Nino: Moramo se složiti s imenom kojim ga zovu u ABOP-u – Božanski. Napravio je božanski posao.
Kad ste započeli konkretan rad na “Petoljetci”?
Nino: Prošlo ljeto.
Relativno ste brzo to i snimili?
Nino: Ja sam snimio bubanj prije ljeta, a onda nakon ljetne pauze ‘finiširali’ smo ostalo.
Sale: Nino je snimio bubanj za tri dana, a ostalo smo mi izvodili mjesecima.
Rajko: Trajalo je sve od svibnja do rujna. No sve je bilo snimljeno do osmog mjeseca.
Nino: Zadovoljni smo jer je sve išlo prilično brzo i dobro.
Bruno, ti se najviše baviš tekstovima. Od prepjeva do obrada, sve riječi prevrte tvoje misli i ispišu tvoji prsti. Kako teče kreativni proces?
Bruno: Kada smo odlučili početi pjevati na hrvatskom jeziku, prva je ideja bila prevesti pjesme, s obzirom da se radilo o gotovim stvarima. Međutim, to nije ispalo jednostavno jer su dječje pjesme s kojima smo krenuli bazirane na rimama i onomatopejama koje se ne mogu prevesti. U pjesmama poput “Smugljanke” ostali smo vrlo bliski originalnom tekstu koji je jedna narodnooslobodilačka ljubavna priča koju sam uspio ispričati na način koji je zadržao izvorni ‘štih’. Iako je to malo slobodniji prepjev, kod ostalih pjesama gdje nije išlo napisao bih nešto svoje. Jedan od primjera je “Čunga Čanga”, gdje je to ispalo ironično, kako se radi o dječjem zamišljenom bajkovitom otoku u originalu. Naša verzija je malo drukčija jer su ‘naša’ djeca iz teksta pjesme odrasla i idu na neke druge ‘otoke’ putem hedonizma. Dalje>>