Petoricu momaka Cherkezi Uniteda iz različitih točaka podno strelica na GoogleMapsu povezala je ruska (ne)kultura, ujedinili su ih crtani filmovi, a njihov glazbeni brak zalile su cisterne rakije. Pisali smo o njima u našem godišnjem glazbenom pregledu najboljih ostvarenja kad su nas pred apokalipsu bez muda počastili energično-zaraznom ‘Petoljetkom’.
Odakle opsesija odraslih muškaraca ruskim animiranim filmovima?
Sale: Ja sam to prije gledao, ali jednom smo pustili crtić s nekog CD-a i krenulo je.
Zanima me zapravo kako ti se to nađe pod rukom na nekom druženju.
Nino: Da me pitaš nakon litre rakije, lakše bih ti objasnio.
Sale: Ne sjećam se ni ja odakle je to došlo…
Nino: …Ali je u tom trenutku zvučalo logično.
Sale: (smijeh) Jest, pa smo rekli: „’Ajmo to odradit’ u punk verziji.“
Rajko: U to vrijeme smo bili svi u toj fazi.
Nino: Kojoj to fazi? Ležanja i cuganja?
Rajko: Pa da, ta faza dok se studira… Ali sve je to krenulo od Saleta koji je Ukrajinac porijeklom i koji nas je upoznao s tim stvarima, a one su nekakav vrhunac dječjih ruskih crtića. Da sada uhvatiš nekog Rusa na ulici i pitaš ga za neke od tih naslova, znat će odmah.
Nino: Kao kod nas “Zeko i potočić”.
Ima li onda šanse da “Zeko i potočić” postanu jedan od prepjeva Cherkeza?
Nino: Ima.
Daba: Da ne budem pretenciozan, moram reći da nisam fasciniran domaćim pjesmicama. Valjda ima previše utjecaja Jacquesa Houdeka u tome… I dalje gajimo svoju dozu infantilnosti koja nam odgovara. Meni je to deviza u toj cijeloj priči. Inače kada ti se nađe pet prosječnih Hrvata oni pričaju o ženama i sisama, a mi uz litru rakije o crtićima i kuhanju…
Sale: U repertoaru nisu samo pjesme iz crtića, ali momci su čuli te brojne ‘spržene’ kompilacije po sedamsto pjesama na CD-u i odlučili smo to koristiti.
Smeta li vas usporedba s Gogol Bordellom?
Nino: Pa ne… Rekao sam već da oni imaju svoju priču, a mi svoju.
Sale: Ne liči to previše. Volimo mi Gogol Bordello, ali ne…
Bruno: Ne volimo svi (smijeh).
Nino: Mislim da je danas prilično bitno strpati nešto u ladicu i u neki žanr. Zato mi imamo svoj punk-rock-kazačok.
Pretpostavljam da se žanra i dalje želite i namjeravate držati u budućnosti, a ona nam, kako ste u neformalnom razgovoru i sami rekli, vrlo skoro donosi i nasljednika „Petoljetke“. Možete li reći pokoju riječ i o tome?
Nino: Gazimo nove pjesme na probama, a novi materijal bit će još bolji.
Može li ovaj govor biti još više generičan nego što jest?
Bruno: Novo je da razvijamo svoje stvari. Meni je malo čudno pisati tekst na muziku koja nije originalna, pa pomalo isprobavamo i neke vlastite glazbene ideje.
Rajko: A zasad imamo jednu stvar gotovu.
Daba: No ja bih rekao da se osobno ne bih micao iz ove ‘čerkeske’ priče jer očito postoji glazbena poveznica koja nas drži sve na hrpi, a ova, pak, druga glazba koju slušamo toliko je drukčija da bismo mogli pet bendova prema tome još napraviti. Tako da će sve ostati u čerkeskoj priči i neće doći do nekog većeg „switcha“.
Bruno: Zasad imamo ovaj album koji promoviramo, a paralelno s time nešto malo eksperimentiramo. Dalje>>