Chinawoman se ekspresno vratila u Zagreb kako bi popravila gorak okus s koncerta održanog u klubu Željezničar, početkom ove godine.
Odluka da se Chinawoman dovede u Zagreb, tek nešto više od pola godine nakon što je održala koncert s kojega su mnogi ponijeli loše uspomene, bila je pomalo riskantna, ali zapravo i dobra jer, pokazalo se da u drukčijim okolnostima stvari mogu itekako sjesti na pravo mjesto.
Mnogo zanimljivosti je pratilo to prvo gostovanje ove zanimljive umjetnice u našem gradu. Najprije je koncert prebačen iz kina Studio u Željezničar radi velikog interesa, a onda je i drugi prostor bio rasprodan uslijed još nedoživljenog i meni neobjašnjivog „hypea“, kojega uglavnom nije prouzročila glazba. Kako je taj koncert organizirala marketinška agencija koja se inače time ne bavi, sve je s organizacijske strane bilo pod znakom upitnika, osim posjete koja je premašila sva očekivanja. Na samom koncertu, razglas nije bio na razini, a najveći problem bio je da ljudi nisu bili dovoljno zainteresirani za događanja na pozornici i konstantno se čuo žamor. Bilo je pritužbi na neuvježban i neuvjerljiv bend, ali dojma sam da su više ostale okolnosti utjecale na takvu sliku. Reklo bi se da je iskustvo bilo pomalo neugodno, ali da izvođač za to nije bio glavni krivac.
Jučer su stvari izgledale prilično drugačije. Što se tiče posjećenosti, ništa bitnije se nije promijenilo, osim što su možda doma ostali oni koji su zalutali prošli puta, a tako je i trebalo biti. Prepolovljena velika dvorana Tvornice bila je puna, blizu 600 ljudi odlučilo je da ovaj nastup vrijedi pogledati. Glazba je uglavnom bila u prvom planu, a i posjetitelji su znali što mogu očekivati i prema tome su pokazali poštovanje. Nije da ovaj puta nije bilo ekipe spremne za razgovor tijekom svirke, ali taj je broj bio ipak zanemariv. Glazba koju izvodi Chinawoman zahtijeva pažnju i koncentraciju, jer većina pjesama koje izvodi su balade, u kojima vlada posebna atmosfera – jesenja, mistična, pomalo darkerska, crno-bijela, kišovita, ponekad lagano uspavljujuća, ali prilično sugestivna – i ako si dovoljno hrabar da se prepustiš lako te povuče u svoj primamljivi svijet. Njen duboki glas, usporene kretnje po pozornici i lagana introvertiranost samo pojačavaju taj doživljaj.
Chinawoman, pravim imenom Michelle Gurewich, jučer je nastupila s istom pratnjom kao i prošli puta – Robin Thomson na bubnjevima, klavijaturama i po potrebi gitari i Diego Ferri na gitari. Ona je svirala klavijature, gitare i upravljala kompjuterom. Akustični bubanj gotovo u svim pjesmama zamjenio je ritam mašinu koja je prisutna na studijskim snimkama, a gitare su odsvirane bolje i kompleksnije, pa je zvučna slika, na dobrom razglasom u Tvornici, bila vrlo ugodna. Sa strane uvježbanosti i usviranosti benda, zaista nemam nikakvog prigovora.
Prije Chinawoman je nastupila Nina Romić, ali je nisam uspio vidjeti, jer sam nažalost zakasnio. Kakav je taj nastup bio zato ne mogu reći, ali s obzirom na senzibilitet izvođača i razgovor s nekolicinom prisutnih, rekao bih da je ona bila dobar izbor za otvoriti koncert.
Iako sam imao mnogo dvojbi prilikom dolaska u Tvornicu i razina očekivanja nije bila posebno visoka, pokazalo se da sam strahovao bez razloga, a svatko tko iskreno voli glazbu koju izvodi Chinawoman, vjerujem da je jučer ispunjen napustio poprište zbivanja.