Boćarski dom prvo je bio ispunjen a potom i omamljen zvukom slide gitare i hrapavim dubokim glasom Chrisa Rea koji je sve posjeo u svoj ‘bluesmobil’ i doveo do katarze.
Život je cesta. Bar je tako za Chrisa Reu, koji riječi „road“ i „highway“ ima protkane u velikom broju svojih pjesama. A ta cesta njemu izuzetno dobro leži kao blueseru sklonom zvuku slide gitare. A opet nikad nije on tipični blueser, kao što je bio i netipičan i neuklopiv u MTV stanje uma, kad se pojavio i kad je upravo ta glazbena televizija bila zaslužna za njegovu afirmaciju u svijetu prije više od dvadeset godina. Tada je lako bilo za pomisliti da je riječ o nepoznatom bratu Erica Claptona ili J.J. Calea, ili možda nepriznatom sinu Leonarda Cohena koji na sceni debitira u poznim godinama, mjereno tadašnjim gabaritima kad treba ući u showbizz.
No Rea nije bio proizvod ili projekt. U desetljećima koja su slijedila dokazao se kao vrsni autor i interpretator koji uživo na koncertima nudi potpuno zadovoljstvo publici željnoj zvuka gitare i njegovog „sudbinskog“ dubokog hrapavog glasa. Njegovi koncerti ne pate o stvaranja scenskog spektakla. Najvažnije je ono što se u glazbenom smislu događa na pozornici. Čak toliko da Chris Rea nema potrebu ni obratiti se publici.
Tako je bilo i u četvrtak u Boćarskom domu u Zagrebu pred dvije tisuće posjetitelja. Rea je samo pred kraj koncerta predstavio članove pratećeg sastava i to je bilo sve od njegovog približavanja mikrofonu, osim kad, naravno , nije pjevao. Jednoipolsatni koncert nudio je nekoliko krešenda za ljubitelje „organskih instrumentalnih zapleta“, a standardno je na repertoaru bio i niz Chrisovih nezaobilaznih hitova.
Gitarist ceste koncert je otvorio s „The Last Open Road“, provozao se njome kasnije u „Easy Rideru“, zaplesao u „Stony Road“ i na kraju još jednom sudbinski vožnju doveo do vrhunca u „Road To Hell“ kojom je zatvorio službeni dio koncerta.
No kao i svaki lutalica kojem je cesta dom i koji je uglavnom „između vraga i problema“, stanice na njoj obično nisu imena mjesta i gradova, već imena žena. Pored predstavljanja pjesama s novog materijala „The Santo Spirito Project“ koje je očekivano bilo u prvom dijelu koncerta, Rea je poput nekog iskusnog šlager majstora „posjetio“ i „Juliu“ i „Josephine“. Žene i cesta su stara oprobana formula, ali rijetki su glazbenici koji su toliko uvjerljivi poput Ree da i uživo ta priča teče pružajući dovoljno prostora i slušatelju da izvrti i svoj život u glavi tijekom koncerta.Jer svi smo mi na cesti i sudbinski smo vezani za neka ženska imena…
Bis je pripadao opuštajućem glazbenom ambijentu laganog plesnog ritma, moru, plaži i suncu. Dakle prvo „On The Beach“ i za kraj isplovljavajuća „Sail Away“. Besprijekorno i na nivou. Chris Rea će i dalje biti rado viđen koncertni gost kod nas, možda upravo zbog toga što njegova cesta odavno ide mimo glavne autostrade. Iako se na prvu loptu tako ne čini.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
