Vjerojatno je samorazumljivo ako kažem da instrumentalna muzika ima nešto teži put do publike nego vokalno-instrumentalne skladbe i da na putu do ušiju slušatelja mora proći strmiji i teži put. Pažnja je kraća, uši nestrpljivije, da ne govorim o nostalgiji za vokalom kao navici u konzumerizmu pop-muzike.
Grupa Chui svira uglavnom instrumentale, često ulazi u područje jazza i reputacija joj je svakim albumom sve veća, što znači da njen glavni autor Toni Starešinić sa svojim kolegama radi vraški dobar posao.
„Iz kapetanovog dnevnika“ je četvrti album grupe s dominantno originalnim materijalom, naslovi pjesama su uglavnom na hrvatskom jeziku, inspiriran je SF-om, no i da ne znamo za to, ovo je prvorazredni futuristički jazz rock iz boljeg svijeta. „Eternautova tema“, dvanaestominutni uvodni broj je novi klasik grupe, podcrtan propulzivnom međuigrom ritam sekcije sastavljene od Ivana Levačića i Konrada Lovrenčića, dok međuigra saksofonista Vojkana Jocića i klavijaturista Tonija Starešinića lansira kompoziciju ravno do međunarodne svemirske postaje. Uz to momci su sjajno primijenili estetiku glasno-tiho-glasno, tako da je onaj najtiši dio u kompoziciji možda i najvažniji.
„Živjeti znači letjeti“, davno je pjevao legendarni Townes van Zandt. Dionice na ovom albumu čine upravo to, brže od svih aviona i sjaje jače od sunca. One su drske, pametne, bučne i udaraju u tamo gdje trebaju, u glavu i u srce. Bonus pjesme su upravo to – ne uklapaju se u album, ali podsjećaju na neka druga dostignuća. Remiks „Tebi putujem“ nije učinio pjesmu drugačijom ili boljom (osobno, nedostaje mi originalan instrumentarij), a „Pogledaj“ s vokalistom Borisom Štokom je dio druge priče, ali tko nam je kriv kad chuievci imaju toliko ideja u različitim smjerovima.
Naslovna pjesma „ugošćuje“ drugi Tonijev sastav – Mangroove. Pjevačica, glumica i voditeljica Željka Veverec je narator koji pomaže muzičarima da se razulare i zapravo približe publici koja konzumira klupsku plesnu muziku. Kompozicije su bazirane na uhu ugodnim, prihvatljivim riffovima što ovaj album čini najpristupačnijim albumom grupe do sada.
U nekoj paralelnoj stvarnosti vidim masovan doček sportaša na Trgu bana Jelačića, na toj priredbi svira Chui i raspleše okupljene dok svima noge ne otpadnu. To su samo snovi i ja im se predajem. Otpor je uzaludan.
Ocjena: 9/10
(Dancing Bear, 2019.)