Chui će u četvrtak u Petom kupeu napokon koncertno promovirati ‘Zagreb-Berlin’, svoj lanjski album koji je ovdašnja kritika univerzalno proglasila jednom od najboljih ploča 2022. godine. Posjetili smo ih na probi i prenosimo što smo doznali.
Zadatak je trebao biti intervju s Tonijem Starešinićem povodom koncertne promocije albuma “Zagreb-Berlin” njegovog benda Chui koji će se ovaj tjedan održati u Petom kupeu, ali takvi intervjui uvijek nalikuju jedan na drugi, pa smo se odlučili za promjenu forme. Javili smo se bendu i pitali ih bi li imali nešto protiv da ih posjetimo na jednoj od probi na kojima pripremaju materijal za navedeni nastup. Nije bilo prigovora, pa smo popili kavu, grupno porazgovarali i poslušali kako momci zvuče kad nisu na pozornici.
Chui su apsolutni miljenici domaće glazbene kritike i čini se da svaki njihov album zasjedne, ako ne na sam vrh (kao što je ove godine ponovno bio slučaj), onda barem među tri najbolja izdanja godine po izboru zbirnih lista svih relevantnih glazbenih kritičara i novinara, poput one koje u Nacionalu uređuje Dubravko Jagatić. “Zagreb-Berlin” je i na našem portalu lani zaostao tek bod za prvoplasiranim albumom. Koliko im je bitno da ih kritika voli?
“To znači da nas publika mrzi,” šali se bubnjar Ivan Levačić. “Osnovno nam je da dobijemo pohvale i nagrade.” Basist Konrad Lovrenčić ozbiljniji je kada kaže da su pohvale i nagrade njima samo besplatan PR. Žao im je samo što nikad nisu primili Porni, ironičnu underground nagradu kratkoga vijeka. S druge strane, Porina među sobom imaju toliko da ih ne mogu ni izbrojati. Riječ je o visokoj dvoznamenkastoj cifri, i to s bendovima koji sežu od Elementala do Klinaca s Ribnjaka.
Publika ih naravno ne mrzi, čini se da se luksuzno vinilno izdanje njihovog novog albuma solidno prodaje, a Toniju je drago kad vidi koliko se ljudi na društvenim medijima hvali svojim kupljenim primjercima. Levi se opet šali da su im samo bitne nagrade i vizualni aspekt albuma, no ilustracija koju je za novo izdanje oslikao naš renomirani stripaš Igor Kordej doista je za svaku pohvalu.
“Koliko je proba potrebno da se pripremite za ovakav koncert,” pitam jer se čini kako već prilično kasne s početkom dok pijemo kavu i razgovaramo. “Više nego što mislimo”, kažu. “Bitno je da su klavijature postavljene”, dodaje Koni. I doista, na pozornici sada imaju čak osam sinteva! Najviše ih je, naravno, posloženo ispred Tonija, ali i svaki član benda ima po barem jedan vlastiti.
Dosad je bend “berlinsku” ploču albuma uvijek svirao uz projekciju glasovitog nijemog dokumentarnog filma Waltera Ruttmanna “Berlin – simfonija velegrada”, ali u Petom kupeu to neće biti slučaj, budući da praćenje filma iziskuje poseban ambijent i sjedeću publiku, a sada će bend taj materijal napokon moći odsvirati slobodno od sadržaja koji se inače paralelno sa svirkom odvija na platnu.
U prijašnjim razgovorima s pojedinim članovima benda dobivao sam različite odgovore na pitanje koji je od dvaju gradova naznaka smjera u kojem bi se mogao razvijati daljnji zvuk sastava. Sada kad su svi na okupu kažu da zapravo ni sami ne znaju što će biti dalje. U svakom slučaju im je namjera da bude nešto drugačije od prve dvije ploče koje su snimili u ovoj postavi. “Bitno da je bas distorziran,” kaže Koni. Šef Toni pak kaže da mu je bitno da se odmaknu od zvuka sedamdesetih i da pokušaju zagrebati u neku glazbu budućnosti, nešto iz 2050-ih. “Izmislit ćemo opet neku glazbu koju kritičari neće znati klasificirati,” kažu.
Uglavnom, karte za Peti kupe prodaju se velikom brzinom i koncert će gotovo sigurno biti rasprodan, pa požurite po svoje ulaznice. Slušat ćemo, naravno, nove stvari, ali sudeći po probi kojoj smo prisustvovali, bit će tu i starih uspješnica. I zbilja jako dobro zvuče.