Sjajno je da Toni i ekipa sa svakim novim albumom pomiču svoje granice sve dalje, a još je bolje to što to prepoznaje i sve brojnija publika.

Kad pogledamo zbroj nominacija za ovogodišnju nagradu Porin, moramo se pitati je li ćorava koka nabola zrno budući da ih je najviše skupio instrumentalni fusion sastav Chui, ili je napokon biračko tijelo napokon i s debelim zakašnjenjem uhvatilo korak s domaćom glazbenom kritikom koja njihova izdanja već toliko godina izdvaja kao najbolja, pa tako na listama poput one koju uređuje Dubravko Jagatić u Nacionalu, a u kojoj sudjeluje najveći broj pratitelja ovdašnje scene, redovno zasjedaju ili na samo čelo ili tik do njega kako je slučaj bio lani s aktualnom pločom “Do zvijezda”.
U svakom slučaju drago nam je da je Chui dobio i to priznanje, prvenstveno zato što ga zaslužuje budući da je u pitanju vjerojatno njihov najbolji album dosad. No, isto tako valja istaknuti da nije riječ o bendu koji je samo favorit kritike, već za razliku od mnogih drugih po tom pitanju sličnih izvođača, skupina predvođena skladateljem i klavijaturistom Tonijem Starešinićem itekako dobro rezonira i kod publike, čemu svjedoći i dupkom pun klub Peti kupe u kojem je sinoć održana promocija albuma “Do zvijezda”.

Ista meta, isto odstojanje, reklo bi se budući da su na istom mjestu prije dvije godine predstavili i sjajnu dvostruku ploču “Zagreb Berlin”, i također natrpali klub. Uposlene su sinoć i kamere HRT-a kojima se možda može zahvaliti i na dobrom osvjetljenju, a čini se da su napokon i riješeni problemi sa zvukom koje je Peti kupe imao u svojim ranim koncertnim danima. Sve predispozicije za uspješan let do zvijezda tako su bile ispunjene i samo nas je trebalo lansirati.
Odmah smo završili “Na rubu horizonta” kako se zove pjesma kojom su Toni i njegovi kozmonauti izveli odmah na početku. Glavnu riječ vodio je Vojkan Jocić na sopran saksofonu dok su u jazz miks klupski groove ubacivali Ivan Levačić na bubnju i Konrad Lovrenčić na basu. No specifičnost albuma “Do zvijezda” zapravo je prošireni sastav benda, pa tako nije prošlo mnogo prije nego su se na pozornicu popeli i trombonist Luka Žužić te Mihael Györek sa svojim impozantnim bariton saksom.

Najugodnije iznenađenje sinoćnjeg koncerta bilo je to da proširena postava nije izvodila samo pjesme koje su snimili za novi album, već su momci bili vrijedni i prearanžirali uspješnice iz ranijih faza karijere, pa smo tako s pojačanom puhačkom sekcijom čuli poskočicu “Sila mi je” s “Kapetanovog dnevnika”, kao i “Ex Machina” jedan od najboljih komada sa spomenute “Zagreb Berlin”.
Pridružio se bendu zatim i posljednji novi dodatak bendu, udaraljkaš Nenad Kovačić koji je možda i najviše oplemenio zvuk benda, a singl “Svemir ima novi pozivni”, koji je i doslovno poslan u svemirska prostranstva u prvom hrvatskom nanosatelitu Crocubeu, uživo je zvučao kao potencijalno najveći hit koji ovaj bend ima iza sebe.

Ako sam u recenziji novog albuma bio suzdržan po pitanju njihovog čitanja najmonumentalnije gromade opusa Johna Coltranea “A Love Supreme” koji su snimili u pratnji pjevačkoga zbora Izvor, moram priznati da me izvedba uživo nije ostavila ravnodušnim, budući da je prisutnost gotovo tucet vokala na pozornici ovoj pjesmi doista dala jednu praktički sakralnu notu koje djelo možda čak i najvećeg svjetionika jazz glazbe ne samo da zaslužuje, već i iziskuje.
Kao čest posjetitelj Chuijevih nastupa, moram priznati da nisam očekivao da će bend uskoro nadmašiti briljantni koncept koji su izvodili svirajući kao live soundtrack nijemog filma Waltera Ruttmanna, “Berlin – simfonija velegrada”, no sinoć su tome došli vrlo blizu prezentacijom moći svog novopronađenog zvuka u obliku septeta. Sjajno je da Toni i ekipa sa svakim novim albumom pomiču svoje granice sve dalje, a još je bolje to što to prepoznaje i sve brojnija publika. Pa i ćorave koke iz Porina, vrag ih odnio.