Zagrebačka grupa Jinx priprema veliki slavljenički koncert 4. svibnja u Domu sportova, a u jeku zgusnutih obaveza i proba porazgovarali smo s liderom grupe Cocom Mosquitom.
Jinxi su oduvijek bili neobičan pop bend u ovoj zemlji, no neobično je što se novi album ciljano obraća generaciji, hajmo je kolokvijalno nazvati ‘rođenoj u pogrešno vrijeme’. Jesi li razmišljao o riskantnosti tog poteza, jer znamo da pop teži tome da nikad ne ostari i ne hvata se zahtjevnih životnih tema?
Coco Mosquito: Moram priznati da nisam razmišljao o tome, iako i da jesam napravio bih isto. Mislim da je pošteno prema sebi samom samo i isključivo pisati o onome što ti se samom događa, sve ostalo je mlaćenje prazne slame ili konfekcija. Mjenjamo se i mislim da je glupo glumiti sebe sa 20 godina, a još gluplje bi mi bilo glumiti ove klince koji sada imaju 20 godina.
Znače ne opterećujete se time hoće li vas ti klinci uspjeti shvatiti?
Coco Mosquito: Bolje bi po nas bilo da nas shvate ali što je tu je … Pa nadam se da neki ipak shvaćaju, bar tako izgleda po prva 3-4 reda publike koji se vide s pozornice … Oni izgledaju prilično mlađahno.
Kako se skovao termin o ‘rođenima u pogrešno vrijeme’? Mislim, je li postojalo neko ‘pravo’ vrijeme za roditi se na ovim prostorima?
Coco Mosquito: Ovako gledano unazad čini se da nije. Ali nije to samo obilježje ovog prostora, inače koncept vremeplova uopće ne bi ni postojao kao ideja… Više volim govoriti o općem nego o “našem” partikularnom, bez obzira na lokalnu ograničenost jezika na kojem pišem, pokušavam pisati pjesme koje bi u teoriji mogle biti univerzalno razumljive. Uostalom, retro bandu poput Jinxa takva tema i priliči.
No dobro, misliš li da se kao generacija nismo ostvarili, da smo nešto propustili, mi rođeni sedamdeset i neke?
Coco Mosquito: Pardon, ali ja sam još 60 i neke. (smijeh).
Oh, primi moju ispriku…
Coco Mosquito: Ali slažem se, “stabilizacija”,ekonomska kriza, “nacionalno osvještenje”, raspad jedne države, rat, posljedice rata, privatizacija… ovo, ono… Nigdje kraja. Nije nam bilo jednostavno… Zbog svega toga bismo kao trebali biti jači i snalažljiviji, neki bogme i jesu. Nekima sasvim dobro ide. No ne pretjerujmo s kuknjavom, svakako je bilo gore biti rođen npr. dvadesetih u Berlinu kao Židov, ili u 19. stoljeću u Alabami kao crnac, ili oko Velikih jezera kao indijanac. Osobno bih volio da sam nešto malo stariji pa da budem dovoljno velik za San Francisco ’67. ili London ’77.
Kad smo već kod tog ‘generacijskog koda’, zanimljivo mi je bilo čuti od nekih ljudi po izlasku albuma ‘Pogrebi i pomiriši’ kako uopće nisu shvatili taj slogan vezan za nekadašnje mirišljave preslikače na dječjim majicama… ‘Pogrebi’ ih nije asociralo na grebanje, već na sahrane. Vjerujem da ni tebi takav semantički nesporazum nije bio ni na kraj pameti…
Coco Mosquito: Nije … razumijem da mlađi možda ne znaju, ali istina je i da su ovi stariji sve površniji i kao takvi možda i bolje uklopljeni u “Vrli novi svijet”.
Reci nešto o produkciji skorašnjeg koncerta u Domu sportova… Gudači, gosti… Ili je sve iznenađenje po tom pitanju?
Coco Mosquito: Dakle, zadao sam si opasne zadatke. Ono što je izvrsno jest da je bend sve prihvatio s entuzijazmom i veseljem i probe prolaze u izvrsnom ozračju. Sa svim gostima i stare pjesme su nam sada nove i apsolutno nas zabavljaju. Dakle pored back vokala i perkusija, koje smo imali i na promociji albuma, tu će još biti Vortex strings, originalni saxofonist Jinxa Jakša Kriletić Jordes, Dubravko Ivaniš i Davor Gobac … I naravno Artan Lili kao support. Iznenađenja neka ostanu u set listi i još po nečemu.
Jesu li i neki drugi gradovi zainteresirani za ugostiti Jinxe u takvoj produkciji, ili je Zagreb za sada ekskluziva?
Coco Mosquito: Neka za početak sve ovo ispadne ekonomski održivo i što se Zagreba tiče. Iskreno, mislim da je to “once in a lifetime” experience i na stranu koštanje svega skupa … Imali smo ludu sreću uopće skupiti svu tu ekipu za jedan datum. Teško da će se ponoviti. Ovo će će ipak biti drugačiji koncert od promocije prošle godine u Tvornici kulture, „Pogrebi i pomiriši“ je dakako aktualan album i adekvatno tome će na koncertu biti tretiran, ali zapravo ovim koncertom obilježavamo i 20 godina od „Second Handa” i 25 godina od osnutka banda, tako da je “best of” koncepcija neminovna.
Obzirom na obljetnice i renesansu vinila, spremate li neke vinilne edicije Jinxa?
Coco Mosquito: Razgovaramo o tome. Pripremu za vinil treba raditi iz mikseva, a ne iz mastera za CD-e. E sad, problem s albumima iz ‘mračnih devedesetih’ je da su uglavnom miksani na DAT kazete i to više nitko živ ne zna koji je miks išao na kraju. Treba prvo napraviti temeljitu detektivsku istragu.
Želim vam puno sreće u tome.
Coco Mosquito: Hvala.