Koliko god zvučni rezultat podsjećao na djelo računalnog programiranja, Stetson na pozornici zadivljuje začudnom vještinom, intrigantnim spojem hladnoće stroja i topline ljudskog bića, složenosti izvedbe i jednostavnosti nastupa.
Kako nastup američko-kanadskog saksofonista Colina Stetsona u KSET-u ne bi kolidirao s koncertom The Termalsa u Močvari, njegov je početak s termina u 22 h – no što gotovo redovito znači „oko“ 22 h, s tendencijom pomicanja prema 22.30 h ili kasnije – zakazan točno u 21 h. Tako i bi. Uredno podšišan i začešljan, odjeven u crne traperice i bijelu majicu s kratkim rukavima, Stetson, za kojega eminentni vele da je jedna od trenutno najbitnijih osoba eksperimentalne/avangardne jazz scene – što će reći itekakva „svjetska faca“, upravo sada – na pozornicu izlazi prema najavi i planu, eventualno minuticu-dvije kasnije. I, gle osmog svjetskog čuda – publika je na okupu, svi koji su željeli doći na koncert su tu! A Stetson (vjerujemo) ne svira nimalo lošije nego što bi svirao da je koncert počeo u 22 h ili kasnije, u hudo nedoba u koje u nas rock (i srodni) izvođači uobičajeno izlaze na pozornicu, jer je to kao normalno, jer kao nema veze.
Nakon što je Stetson odsvirao svoje, mogli smo stići doma u pristojno vrijeme redovnim gradskim prijevozom, solidno se naspavati i sutradan orno kročiti u nove radne (i neradne) pobjede (i poraze). Evo još jednog živog dokaza kako su klasične priče organizatora o tome da je naša publika naviknula na (pre)kasne koncerte i da ne valja početi prerano „jer nitko neće doći“ čisto farbanje. Narodu samo treba jasno reći kad priredba počinje (umjesto najčešće mutnih odrednica kao što je ona o „otvaranju vrata“, što uglavnom ne znači gotovo ništa u vezi s početkom koncerta) i evo nas sretnih kad god treba, može i u 20 h (dobra praksa, npr. KD Lisinskog), zašto ne i u 19 h. Ma, može i u 22 h i u 23 h, samo neka se to objavi unaprijed, i neka se izvođači i organizatori pridržavaju najavljenoga, pa da se znamo ravnati. Ako se točno zna kad počinje film u kinu, predstava u kazalištu, književna tribina, večer poezije, multimedijalni performans, otvorenje izložbe… pa i kad se hrane tuljani u zoološkom vrtu, zašto se, dovraga, ne bi moglo uvijek točno dogovoriti i znati kad počinje koncert (a ne kad se otvaraju vrata)? Netko će reći da koncerti jazza mogu početi „točno“ (a mahom i ranije od rockerskih) zato što ih pohodi publika različitog profila od one koja ide na koncerte rocka. No to nije istina, riječ je uglavnom o istim ljudima – pogledajte lica u dvorani i prepoznat ćete mnoga koja viđate i na svirkama „ljutih“ rockera. Zasigurno ima i onih koji vole izići kasnije kako bi noćni život proživjeli noću, no poznam dosta zainteresiranih koji na koncerte ne idu samo zato što se ne zna kad točno počinju, i zato što to obično bude u neki debeo sat. Jer, kako će ujutro na posao, ako se nisu vratili doma prije pol jedan, jedan? Ili, zašto bi, npr. vikendom odustali od izleta s prijateljima zbog prekasno održanog sinoćnjeg koncerta? Eto i devetog svjetskog čuda – za koncerte nije zainteresirana samo relativno slobodna mlađarija prepuna energije, nego i oni stariji i zaposleni. Ali eto, organizatorske mudrolije dobar dio njih prečesto izbacuju iz računice.
Vratimo se Stetsonu. Iako se takvim ne reklamira, posrijedi je neka vrsta one man banda, s time da sve zvukove proizvodi svirajući samo saksofon, izmjenjujući iz skladbe u skladbu poveliki bas (model iz 1910.) i standardni alt, oba ozvučena malim mikrofonima i spojena na nekoliko elektroničkih efekata, tzv. pedala, no koje Stetson ne dira tijekom koncerta. Gledajući čovjeka koji uz lagano ljuljanje naprijed natrag puše u saksofon, služeći se tehnikom cirkularnog disanja, čujemo obilje zvukova što zvuče poput: bas bubnja (ritmičko udaranje tipkama), zvukova tipičnih za sintesajzer, elektronskih petlji, gudača, teških gitarističkih rifova i udaraljkaških udaraca industrijskog metala, didžeridua… a povremeno i nešto poput pjevanja, urlika ili jecaja, što ih Stetson izvodi svojevrsnim unutarnjim, grlenim pjevanjem i reproducira uz pomoć mikrofona pričvršćenog na grlo.
U čitavom tom dijapazonu, najmanje se zapravo čuje zvuk instrumenta koji izvođač uistinu svira. Iako Stetson (malne) simultano odašilje nekoliko melodijskih linija koje kao da izviru iz raznih glazbala i mada nema spora u svezi izvanrednog bogatstva i snage zvukovlja što ih proizvodi jedan čovjek sa saksofonom (i nekoliko tehničkih pomagala, a bit će da nemalu ulogu igra i gospodična za miks pultom imena Sharon, ako sam dobro razumio kad ju je Stetson predstavio), opći dojam može biti i onaj poprilične montonije, jer Stetson, živ svirač s pravim instrumentom, svoje vrhunske izvođačke, fizičke, analogne, manualne vještine koristi da bi proizveo glazbu koja se na koncu – premda je ipak negdje u dubini uvijek nazočan saksofonski timbar – doima proizvednom u računalu. Dakle, riječ je o svojevrsnoj inverziji standardne prakse prema kojoj se elektronika (sintesajzeri, računala) koristila kako bi zamijenila ili nadomjestila prave instrumente. Sad pak, svirač s prirodnim duhačkim sviralom (ukopčan na modifikatore zvuka), zvuči poput sintesajzera.
Takva mu je u nekoj mjeri i glazba, redom vlastite skladbe što se oblikom razlikuju od većine onoga što smo naučili čuti od nekog saksofonista, koje izbjegavaju saksofonsku melodioznost, toplinu, sentiment, dopadljivost, tečnost, baš kao što Stetson i u zvuku „izbjegava“ prepoznatljivost saksofonskog tona. Mješavinom techno repetitivnosti, elektronsko-ambijentalne glazbe, brujave jednoličnosti i sličnoga, s naznakama asocijacija na djelo Philipa Glassa i Milesa Davisa u srednjem (teškaškom) razdoblju karijere, a sve u pomalo „kockastim“ aranžmanima, Stetson nas je odveo više na putovanje u svijet zvukovlja negoli u čaroliju glazbe(ništva). Svojevrsnu uputu za razumijevanje umjetnikovih težnji i nakana zacijelo valja čitati i u minimalističkom scenografskom postavu pozornice koji su činila tek tri računalna zaslona na kojima je „prikazivan“ elementarni „šum“ titranja crno bijelih piksela, „snijeg“ na ekranu. Na kraju se možemo upitati – zašto za sve to uopće koristi saksofon? Naravno, zato je njime vlada, no nije li jedan od čari glazbe u tome da pojedina glazbala imaju svoje vlastite, specifične, apartne osobine u odnosu na ostala? Pa ako netko saksofonom stvara nešto što bi se jednako tako moglo stvoriti uz pomoć električne bas gitare ili uz pomoć sintesajzera, ne postaje li priča donekle besmislena i apsurdna?
No, navedeno je najvjerojatnije stvar ukusa, odnosa i očekivanja slušatelja, dok se za sam, razmjerno kratak, jednosatni koncert nipošto ne može reći da je bio nezanimljiv, a još manje besmislen. A apsurd je odvijeka prirodan suputnik umjetnika eksperimentalno-avangardnog opredjeljenja. Koliko god zvučni rezultat podsjećao na djelo računalnog programiranja, Stetson na pozornici zadivljuje začudnom vještinom, intrigantnim spojem hladnoće stroja i topline ljudskog bića, složenosti izvedbe i jednostavnosti nastupa – spomenuti minimalizam scenografije, posve jednostavno „kostimiran“ i malne nepomičan, „na mjestu prikovan“ izvođač, gotovo nepostojeći light show – kao i nedvojbenom sviračkom strašću i fizičkim ulaganjem. Izvođačke energije nije manjkalo, a k tome ga resi i osobina simpatičnog, nepretencioznog šoumena i konferansjea čija verbalna komunikacija s publikom između skladbi odiše osobito šarmantnom dozom prisnosti i tihog humora.
(KSET, Zagreb, 14. listopada 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
