Kad bi se Oscar za najbolji film dodjeljivao kao što se bira papa, bilo bi lako zamisliti da se novi film Edwarda Bergera nakon nekoliko neodlučenih krugova okruni tom nagradom.
Došli smo u doba godine kad nagađanja o filmskim naslova u trci za Oscare postaju sve artikuliranija, a već prvim pogledom na trailer za “Conclave” njemačkog redatelja Edwarda Bergera koji je prije dvije godine pomeo BAFTA-e i osvojio nagradu Američke filmske akademije za najbolji strani film svojom adaptacijom “All Quiet on the Western Front” bilo je jasno da je riječ o kandidatu koji će svakako voditi glavnu riječ u nekim od glavnih kategorija u ovogodišnjoj sezoni filmskih nagrada.
FIlm počinje sa smrću pape zbog koje se kardinali okupljaju u srcu Svete Stolice kako bi odabrali njegovog nasljednika. Glavnu riječ u ovoj ceremoniji vodi kardinal Lawrence (tumači ga Ralph Fiennes u jednoj od najboljih uloga svoje ionako impozantne glumačke karijere), dekan zbora mučen sumnjama, što u instituciju koje je dio, što u vjeru kao takvu, a najviše u ljude koji poput predatora igraju igru moći ciljajući na čelnu poziciju u Katoličkoj crkvi.
Scenarij koji je Peter Straughan, autor predloška za briljantnu adaptaciju špijunskog trilera Johna Le Carréa”Tinker, Tailor, Soldier, Spy” s fascinantnim Garyjem Oldmanom u ulozi Georgea Smileyja iz 2011., napisao prema romanu Roberta Harrisa iz 2016. obiluje spletkama, zakulisnim igrama razotkrivanja i eksplozijama u pravom i prenesenom značenju, te nas majstorski i ekspresno upoznaje s cijelim nizom likova koji će se naći u ulozi nekih od favorita dok kardinali zatvoreni u svoje odaje bez doticaja s vanjskim svijetom odlučuju u kojem će smjeru crkva nastaviti.
U ovoj priči ima dovoljno materijala da se od nje napravi cijela miniserija kako je to danas izrazito popularno, no Berger uspijeva cijeli saržaj ugurati u svega dva sata bez pretjerane žurbe u tempu dodajući si dovoljno vremena da film ispuni i divnim dugim kadrovima koji prikazuju ljepotu i hladnoću Vatikana. On i direktor fotografije Stéphane Fontaine zadivljujuće hvataju likove u pokretu i nalaze neočekivanu ljepotu u sekvencama poput onih koje prikazuju skupinu časnih sestara koje se spuštaju niz stube ili pak skupinu kardinala koji prije glasanja puše cigarete.
Tome treba pridodati i sjajnu kostimografiju koja pokriva silnu raskoš crkvenih odora, kao i glazbu koja u pozadini napeto pulsira. Unatoč svim tim elementima, “Conclave” ni u kojem trenutku ne djeluje pretenciozno. U osnovi to ostaje napeti, premda spori, politički triler, po tom pitanju prilično sličan spomenutom “Tinker, Tailor”.
Osim adaptiranog scenarija koji će definitivno biti jedan od favorita za Oscar, i Fiennesa kojeg već mnogi izdvajaju kao potencijalnog osvajača zakašnjelog Oscara za glavnog glumca, tu je i cijeli niz sporednih glumaca koji bi filmu mogli donijeti Oscar za najbolji ansambl kad bi se ona počela uručivati već na ovoj dodjeli.
Stanely Tucci je svakako istaknut kao liberalni i ambiciozni kardinal Bellini, a u konkurenciji sporedne glumice spominje se i Isabella Rossellini kao jedini istaknuti ženski lik u filmu. Osim njih tu je i John Lithgow kao sumnjivi kanadski kardinal Trembley, no možda ih sve zasjenjuje briljantni Talijan Sergio Castellitto kao konzervativni Tedesco, svojevrsna inkarnacija velikog zločestog vuka golemog smješka i vehementne energije kojeg lako možemo zamisliti kako veselu grli ovcu koju će učas i proždrijeti.
U sto dvadeset minuta favoriti rastu i padaju kako se tajne otkrivaju dok kosturi izlaze iz ormara plešući svoj mrtvački ples s karijerama brojnih oportunista, dok film istovremeno tinja kao crkvena verzija “House of Cards” vizualno upečatljiva poput – hah! – “The New Pope” Paola Sorrentina. I baš kad vam se čini da boljeg filma u oskarovskoj trci za 2024. nećete naći, dolazi završnica koja je jednako neuvjerljiva kao i predvidljiva, kao prepisana iz “The Shoes of the Fisherman” iz 1968. (sjeća li se još tko tog filma s Anthonyjem Quinnom?), ali ipak nedovoljno loša da bi zasjenila sve kvalitete koje su joj prethodile u Bergerovom najboljem filmu do danas.
Kad bi se Oscar za najbolji film dodjeljivao kao što se bira papa, bilo bi lako zamisliti da se “Conclave” nakon nekoliko neodlučenih krugova okruni tom nagradom. Još je rano, trka je otvorena, ali Bergerov film u nekoliko kategorija sigurno će braniti status favorita u uvodnoj fazi sezone. Kao što to i zaslužuje.
Ocjena: 9/10
(Focus Features, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
