Šesti roman nizozemske književnice Connie Palmen kronika je turbulentne veze dvoje pjesnika, Teda Hughesa i Sylvije Plath koja, ispričana iz Hughesove perspektive, prati ovaj par od početnog žara i zanosa sve do neizbježnog tragičnog završetka.
U jednom trenutku u romanu “Ti kažeš”, u hrvatskom prijevodu objavljenom u rujnu u izdanju Naklade Ljevak, autorica Connie Palmen kroz usta pjesnika Teda Hughesa citira Oscara Wildea koji je rekao kako svaki velikan ima svoje učenike, ali obično je Juda taj koji piše njegovu biografiju. Sam Hughes je obično percipiran kao Juda u rekapitulacijama života Sylvije Plath, kao onaj koji je izdao njezinu ljubav i otjerao je u samoubojstvo. I sam naziv romana odgovor je Isusa Iškariotskom kad je ovaj ustvrdio kako on sigurno neće biti taj koji će ga izdati.
Iste riječi Nazarećanin daje i kao odgovor Pilatu u obrani na svome suđenju, a “Ti kažeš” i služi kao svojevrsna Hughesova apologija pred napadačima i prekidanje njegove šutnje koja ga je učinila predmetom mržnje u očima obožavatelja “njegove mladenke”, kako neprestano u romanu naziva Sylviju, izbjegavajući korištenje njezinoga imena. “Nikada nisam mnogo govorio o svojoj ženi. Tijekom njenoga života šutio sam da je zaštitim od predrasuda i nesporazuma s mojim prijateljima, nakon njene smrti šutio sam kako bih sebe zaštitio od idolatrijskih predrasuda i nesporazuma s njenim sljedbenicima,” iznosi Hughes u jednom trenutku te dodaje: “…bila je idealna projekcija drugih, a njihova slika nije imala nikakve veze s onim kakvu sam je ja poznavao.”
Cijeli ovaj roman upravo je slika Plathove kakvu Palmen zamišlja da je Hughes znao. Često teška, strastvena, ljubomorna i hirovita, Plath je prikazana kao žena koju pokreće ljubav, koja žudi za slavom koja bi poništila naslage nesigurnosti kojima je premazana kroz život. Hughes je, pak, stijena za koju se Sylvia vezuje strašću, a na koju će se na kraju neminivno i razbiti. Da nije bilo Judine izdaje, Isus ne bi bio u poziciji predati svoj život na žrtvu, pa isto tako bez Hughesove izdaje Plath ne bi našla u sebi “nesmiljeni glas koji će sljedeće generacije žena proglasiti evanđeljem ubojstava svojih otaca, majki i muževa,” te je “obožavati i štovati kao ikonu nemilosrdnosti.”
Autorica napeto gradi psihološku dramu odnosa dvoje pjesnika, dva ega koja se u ljubavnom zanosu stapaju u jedno, kako bi njihovo konačno razdvajanje bilo utoliko bolnije i, u konačnici, tragičnije. Ta činjenica poput mučne sjene visi i nad najbezbrižnijim poglavljima romana, zbog čega je “Ti kažeš” mnogo više od tek knjige kojom ćete prikratiti jesenska poslijepodneva uz šalicu čaja, pa stoga ni ne čudi da je Palmen krajem prošle godine za ovaj roman nagrađena književnom nagradom Libris, nizozemskim pandanom Bookerove nagrade.
Palmen vješto prenosi Hughesov stil u ovu proznu konfesiju, pa “glazbu jezika i zibanje ritma” zasigurno nije bilo lako ni prevesti iz druge ruke, s nizozemskog na hrvatski, no iskusna prevoditeljica Romana Perečinec još jednom se pokazala i više nego dorasla zadatku te zaslužuje sve pohvale.
(Naklada Ljevak, 272 str., prijevod: Romana Perečinec, rujan 2017.)