New York Hardcore prvak Harley Flanagan došao je po prvi put u Cro-atiju, kako je rekao, ‘pravu Cro-Mag zemlju’.
Nakon što su se u Močvaru prošli tjedan nakon točno dvije godine vratili D.R.I. za koje kažu da su prvi bend koji su pomiješali žanrove hardcore punka i trash metala, sinoć su po prvi put u našu zemlju došli i Cro-Mags, jedan od prvih sastava koji su ih slijedili u tom crossoveru na istočnoj obali, točnije u New York Cityju, utirući put za stil koji će postati poznat kao NYHC.
Predvođeni basistom i vokalom Harleyjem Flanaganom, karizmatičnim divljakom čiji je imidž postao svojevrsni epitom hardocrea, Cro-Mags su se u povijest upisali kultnim prvijencem “The Age of Quarrel” iz 1986., a taj quarrel iz naslova doveo je i do rastanka frontmena od preostale dvojice osnivača, pa su se tako krajem prošlog desetljeća našli u situciji slično Prljavim kazalištima i vukli dva benda s istim imenom dok Harley nije dobio prava na korištenje brenda i nastavio s novim članovima kao jedini legalni nasljednik.
Flanagan danas ima pedeset i osam godina, ali je i dalje prava zvijer. Nabildan, ćelav i tetoviran, pun žestine i brbljav na pozornici, ostavlja dojam kakvog pitbula puštenog s lanca pred fanove. Sad je tako došao po prvi put u Cro-atiju, iliti “pravu zemlju Cro-Magsa,” kako nas je u uvodnom govoru nazvao. I to na vlastitu desetu godišnjicu braka, no žena će mu oprostiti, kaže, jer ona zna da on zato živi.
Sudeći po fotografijama ovog benda s koncerata na raznim festivalima, a koje je na našem portalu objavljivao Roberto Pavić, očekivao sam da će stvari i u Močvari vrlo brzo postati divlje, ali već na uvodnim taktovima hita “We Gotta Know”, prostor se ispred pozornoce raščistio za brutalnu šutku koju su predvodili neki od najvećih i najsnažnijih posjetitelja. Sam Harley ekspresno se riješio kape koju je nosio na glavi, a zatim i majice, jer znoj mu se ciijedio po cijelom tijelu dok je ispaljivao rafale riječi praćene ekspresivnim grimasama.
I baš kad smo pomislili kako je u dobroj formi, na mikrofon je ispalio: “By the way, I’m on mushrooms!” Znamo da je za gljive najbolje vrijeme poslije kiše, a kako je kiša cijeli dan padala i efekt je na Harleyja bio pozitivan. Osvrnuo se tako u govorima i na svoju prošlost s drogama i na zdraviji život koji sad prakticira (“svakog jutra radite sklekove”, poručio je) i na dokumentarac koji je o njemu snimljen i na odratanje na tzv. mean streets New Yorka.
Više puta nas je pitao je li moguće da je stvarno ponedjeljak (“nikad se nisam toliko zabavljao u ponedjeljak!”) i pozivao se na unifikaciju alternativne scene, jer svi smo mi, bili pankeri, metalci ili hardkoraši – same motherfuckers. Isto tako, izvedbu pjesme “World Peace” posvetio je dvojici najvećih šupaka trenutno, Donaldu Trumpu i jebenom Putinu, poručujujući nam da dok su takvi na vlasti, od mira u svijetu neće biti ništa.
U jednom trenutku čak je i pitao publiku za želje, ali tamo se našla neka pijana ekipa koja je zatražila pjesmu GG Allina, što je posebno razljutilo Flanagana. “Od mene to nećete čuti. Ne volim ni čuti njegovo ime u svojoj blizini,” lajao je. “Posrao sam se ranije, ako ste na to mislili!” No kako su iz publike i dalje uzvikivali pjesme drugih bendova, Harley je odustao i poručio: “Ovo je za one koji vole glazbu Cro-Magsa!”
Čim je koncert započeo, upitao sam se koliko će Cro-Mags moći nastaviti takvim ubitačnim tempom, pa je bilo logično da govorancije ima sve više kako se koncert bliži kraju, a i cjelokupno trajanje od jedva sat vremena redovnog dijela seta koji su, ako se dobro sjećam u kaosu svega, završili s “Malfunction”, pokazalo je da je danas nerealno očekivati neprestanu paljbu od Harleyja. Ipak, budući da je njihova glazba prilično jednoobrazna u svom stilu i izvedbi, nije mi se činilo ni da je koncert bio prekratak, budući da je u kombinaciji žestoke svirke i zajebancije s publikom naoko sve bilo rečeno i doživljeno.
Spomenimmo se i toga da su večer otvorili My Pitbull Lucifer iz Pule koji u svom izričaju također kombiniraju utjecaje punka i rocka i koji je također predvođen karizmatičnim frontmenom. U njihovom slučaju to je pjevač Vedran, “analogni čovjek u digitalnom svijetu” koji je osim upečatljive pojave u posjedu i vrlo dobrog vokala. Taj vokal nažalost nije dovoljno izbijao u miksu u trenucima kad bi svirao cijeli bend, ali me ipak zaintrigirao da obratim pozornost na ovaj bend i da ga možda pokušam čuti u nekoj drugoj prilici u boljim uvjetima po pitanju zvučne slike.
Koncertna sezona u Zagrebu bliži se svome kraju, ostalo je još svega par stranih gostovanja do kraja srpnja, no njezino finale bilo je prilično žestoko. Svoj obol u znoju i glasnoći dali su i Cro-Mags, a i trebalo je doči na vlastite oči vidjeti i legendu Harleyja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
