U Beogradu je zadnjih godina stasala izuzetno uzbudljiva, bučna rock scena koja još od pojave Repetitora svako malo izbaci neki zanimljiv bend.
Četvorka zvana Crvi napajala se na istom vrelu inspiracije kao grupa Borisa Vlastelice ili Straight Mickey & The Boyz, točnije u američkom alternativnom rocku 80-ih i 90-ih, ali su u odnosu na njih melodičniji i puno više indie. Tako će prva asocijacija na stvari poput „Lažem i kradem“, „Propast“ ili „Zgužvana pesma“ biti Pixiesi, od kojih su preuzeli tiho-glasno dinamiku, kao i stalne izmjene „clean“ i distorziranih dionica.
„Sestra, majka, ja“, pak, vraća nas u vrijeme albuma „Goo“ Sonic Youtha ili slavne suradnje Wedding Presenta i Steve Albinija, te završava jedva kontroliranim kaosom i „na 11“ odvrnutim distorzijama gitarističkog dvojca, što ih, zajedno s gotovo dementnim urlicima Damjana Babića, smješta u neposrednu blizinu njihovih beogradskih suvremenika i glazbenih istomišljenika.
Da ne bude zabune, Crvi nikako nisu samo spoj svojih uzora, među koje svakako treba ubrojiti i Nirvanu, Fugazi, pa čak i post rock te no wave, već svim navedenim utjecajima daju vlastiti pečat i ugrađuju u moderan i vrlo osebujan rock izričaj. U tome im svakako pomaže velik broj „utakmica u nogama“ pošto u svojim redovima imaju glazbenike koji su godinama pekli zanat svirajući u sastavima Lollobrigida, Bitipatibi ili Zemlja broj 9. Tako „Piše nam se dobro“ završava live verzijom „Sestra, majka, ja“, na pozornici pretvorenoj u nešto sasvim drugačije, meditativnu krautrock psihodeliju Cana i njihovih današnjih sljedbenika tipa Tame Impala.
Babićeva poetika, smještena negdje između Obojenog programa i Jarbola, odiše nihilizmom, tjeskobom, beznađem i nekim prigušenim bijesom koji bi svakog trenutka mogao proključati i raznijeti sve oko sebe. Pritom ni u jednom trenutku ne upire prstom i proziva krivce, ne pokušava čak ni potražiti izlaz, čineći svoj očaj i frustraciju nečim univerzalnim, opipljivim i savršeno razumljivim bilo kome od nas.
Da ne duljimo, bend kojem se stvarno piše dobro!
Ocjena: 9/10
(Više manje zauvijek / Gezellig Records, 2017.)
Poslušajte: Crvi “Piše nam se dobro”