U Beogradu je zadnjih godina stasala izuzetno uzbudljiva, bučna rock scena koja još od pojave Repetitora svako malo izbaci neki zanimljiv bend.
![Crvi 'Piše nam se dobro'](https://www.ravnododna.com/wp-content/uploads/2017/04/crvi-a-360x360.jpg)
Četvorka zvana Crvi napajala se na istom vrelu inspiracije kao grupa Borisa Vlastelice ili Straight Mickey & The Boyz, točnije u američkom alternativnom rocku 80-ih i 90-ih, ali su u odnosu na njih melodičniji i puno više indie. Tako će prva asocijacija na stvari poput „Lažem i kradem“, „Propast“ ili „Zgužvana pesma“ biti Pixiesi, od kojih su preuzeli tiho-glasno dinamiku, kao i stalne izmjene „clean“ i distorziranih dionica.
„Sestra, majka, ja“, pak, vraća nas u vrijeme albuma „Goo“ Sonic Youtha ili slavne suradnje Wedding Presenta i Steve Albinija, te završava jedva kontroliranim kaosom i „na 11“ odvrnutim distorzijama gitarističkog dvojca, što ih, zajedno s gotovo dementnim urlicima Damjana Babića, smješta u neposrednu blizinu njihovih beogradskih suvremenika i glazbenih istomišljenika.
![Crvi](https://www.ravnododna.com/wp-content/uploads/2017/04/crvi-360x239.jpg)
Da ne bude zabune, Crvi nikako nisu samo spoj svojih uzora, među koje svakako treba ubrojiti i Nirvanu, Fugazi, pa čak i post rock te no wave, već svim navedenim utjecajima daju vlastiti pečat i ugrađuju u moderan i vrlo osebujan rock izričaj. U tome im svakako pomaže velik broj „utakmica u nogama“ pošto u svojim redovima imaju glazbenike koji su godinama pekli zanat svirajući u sastavima Lollobrigida, Bitipatibi ili Zemlja broj 9. Tako „Piše nam se dobro“ završava live verzijom „Sestra, majka, ja“, na pozornici pretvorenoj u nešto sasvim drugačije, meditativnu krautrock psihodeliju Cana i njihovih današnjih sljedbenika tipa Tame Impala.
Babićeva poetika, smještena negdje između Obojenog programa i Jarbola, odiše nihilizmom, tjeskobom, beznađem i nekim prigušenim bijesom koji bi svakog trenutka mogao proključati i raznijeti sve oko sebe. Pritom ni u jednom trenutku ne upire prstom i proziva krivce, ne pokušava čak ni potražiti izlaz, čineći svoj očaj i frustraciju nečim univerzalnim, opipljivim i savršeno razumljivim bilo kome od nas.
Da ne duljimo, bend kojem se stvarno piše dobro!
Ocjena: 9/10
(Više manje zauvijek / Gezellig Records, 2017.)
Poslušajte: Crvi “Piše nam se dobro”