Lanjski koncert psycho-surf atrakcije Daikaiju mirne sam duše proglasio najboljim koncertom godine. Svirali su u Vintage Industrial Baru pred jedno tridesetak-četrdesetak duša. Naime, publike je bilo taman dovoljno da stane na pozornicu i zamjeni mjesta sa bendom. No, kako to biva, svi koji su bili, pričali su o tome. Spektakl kakav se rijetko viđa. Proširio se glas o luđačkom nastupu i probudila se želja među ljudima da i oni tome svjedoče. Ludom igrom slučaja, priliku su dobili i manje od godinu dana nakon prvog nastupa. I to na besplatnom koncertu u nedjelju navečer u AKC Attacku.
Daikaiju svoje koncerte naziva “napadima”, pa se tako Attack pokazao logičnim mjestom za održavanje istog. Brojnost publike u odnosu na prošlogodišnji napad se ugrubo utrostručio. I nije trebalo dugo da započne totalno ludilo. Već na prvoj pjesmi gitarist se spustio duboko u publiku i svirao nasred kluba. Uslijedili su svi trikovi koje smo imali prilike vidjeti na prošlom nastupu, ali zbog brojnosti publike atmosfera je djelovala nabrijanije i efektnije nego onda. Posjedavanje publike na pod, nošenje članova benda na rukama i ramenima, dodjeljivanje instrumenata nasumičnim posjetiteljima, sve to bila je zabavna uvertira do trenutka koji smo, mi koji smo ih već gledali, napeto iščekivali. Bubanj je preseljen u tren oka sa pozornice u publiku uz pomoć, prebrojao sam, pet bubnjara različitih domaćih bendova (Vlasta Popić, Radost, Svemir, Čudnoređe, Moskau), od kojih će nekoliko pripomoći i svirački u ovom nastupu. Nedugo zatim započelo je polijevanje činela benzinom, zapaljena je vatra i krenuo je totalni kaos.
U cijeloj priči Daikaijuova napada glazba je nekako sekundarna pojava. Da tutnje tu neke surf-rock gitare, mlate taj bas i bubanj divljački, ali riječ je prije svega o vizualnom i luđačkom prazniku za sva osjetila. Teško je naći riječi za opis sveg tog rasula koje se odvija, stoga je prateća fotogalerija neophodna ilustracija opće atmosfere. Ponovljen je i trik dizanja bubnjara i bubnja uvis, jedino nažalost, na stropu Attacka nije bilo elemenata sa kojih bi gitarist naglavce visio.
Bio je čisti užitak gledati raširene i zacaklene oči pojedinaca u publici, odmahivanje glava u nevjerici, usta razvučena u lude cerove, jer doista, u manje od godinu dana, rođena je i potvrđena ljubav Zagreba i Daikaijua. Već je netko od kolega povukao paralelu prethodnog napada na Vintage sa prvim koncertom The Nationala, na kojem su baš svi bili među tridesetak posjetitelja u Ksetu. Ako se paralela zagrebačke fatalne privlačnosti povlači dalje, ovo je bila underground verzija onog drugog nastupa u Pauku, na koji su svi koji su pričali da su bili na prvom, imali doista priliku i doći. Srećom, Daikaiju je dovoljno alternativan bend da neće doživjeti nastavak The Nationalove priče o gubitku kontrole, no to je materijal za sasvim drugi tekst.
Na koncu, kao i uvijek, tko je bio – pričat će. Tko opet nije bio, sasvim sigurno imat će još prilika, jer ovi momci toliko vole svirati i ludovati, da su voljni ovako ad hoc uvrstiti Zagreb u turneju i svirati za doslovno dobrovoljne priloge iz publike.
Saznajte više: Daikaiju i Threesome u Vintage Industrial Baru – Najluđi koncert na kojem niste bili