Dalibor Pavičić: Mi koji smo ostali u The Strange smo svjesno preuzeli rizik da nas i publika i kritika dočekaju na nož

The Strange će još jednom nastupiti u Vintage Industrialu. Nakon što je to bio prvi klub u kojem je promoviran novi album ‘Echo Chamber’ i nakon što je u konačnici iz tog kluba i potekla inicijativa za ponovnim pokretanjem grupe, novi nastup zakazan je za 11. travanj. O tome i kojoj fazi je The Strange trenutno, porazgovarali smo s gitaristom Daliborom Pavičićem, a dotaknuli smo se The Bambi Molestersa.

  • 55
    Shares
The Strange u Vintage Industrialu (Foto: Boris Podobnik)

Zaredale su se izvrsne recenzije albuma „Echo Chamber“ u inozemstvu. U superlativima su posljednji pisali Deutschlandfunk Kultur i Dancing About Architecture. Je li to prvi korak i za ozbiljnije angažmane u Evropi?

Dalibor Pavičić: Album je za internacionalno tržište izašao za Glitterhouse Records. Recenzije albuma su odlične i nadamo se da će se tako nastaviti. Bez recenzija ne postoji šansa za ozbiljnije svirke u Europi. Za sad sve ide po planu.

Kako uopće danas izgleda taj put proboja, razlikuje li se od vremena kad su The Bambi Molesters kročili tom stazom?

Dalibor Pavičić: U osnovi je sve isto, a opet drugačije. Bili smo mlađi i naivniji, a i kretali smo se unutar jasno definirane scene gdje je na neki način bilo lakše ugovoriti svirke. Sada su većinu klubova preuzele korporacije, a postoje i ti mega festivali gdje zapravo najjače booking agencije ubacuju svoje bendove. Dosta je posrednika u cijeloj priči, a onda je teško isfinancirati turneju. Pored toga, mi smo još relativno nepoznat bend unatoč činjenici da svi imamo zavidne karijere. Treba vremena da se ljudi naviknu na nas.

Chris, Luka i ja smo to dosta emotivno proživljavali. Recimo, da je cijelo iskustvo bilo iscrpljujuće i na momente nadrealno. Na kraju nitko nikoga nije istjerao iz benda. Odrasli ljudi su donosili odluke.

Ima li već nekih bukinga, gledano od Šentilja pa nadalje prema zapadu?

Dalibor Pavičić: U Europi planiramo svirati više kraćih turneja na jesen. Za sad imamo načelno dogovorene svirke bez konkretnih datuma. Nadam se da ćemo više detalja imati uskoro.

Je li Amerika i dalja daleko po tom pitanju?

Dalibor Pavičić: Amerika nam nije u planu. To bi tražilo bar mjesec dana svirki. Hrpa nekakve logistike za koju mi nemamo ni volje ni vremena. Mislim da uz sve naše obaveze nije realno očekivati američku turneju. Europa nam je puno draža i zanimljivija.

Sarajevo i Beograd?

Dalibor Pavičić: Beograd smo svirali. Nadam se da ćemo to ponoviti. Što se tiče Sarajeva, vjerujem da se vidimo i tamo do kraja godine.

The Strange (Foto: Mare Milin)

Koliko ste kao bend zadovoljni percepcijom na domaćem terenu?

Dalibor Pavičić: Domaći teren se svodi na klubove u Zagrebu. Van Zagreba, sa izuzetkom Rijeke, ne postoji scena. U tom smislu je situacija slična nekim prošlim vremenima. Što se tiče albuma, mislim da je album odlično primljen i od strane kritike, a i publike. Nema razloga da ne budemo nezadovoljni.

Mislim, skučeno jest ovdje, ali odajete dojam benda koji je željan svirke.

Dalibor Pavičić: Apsolutno. Raspoloženje unutar benda je odlično. Mislim da se to i osjeti u svakom našem nastupu. I sama ova svirka koja ide 11. travnja u Vintage Industrialu je zapravo naša želja da poslije Tvornice odsviramo gig u intimnijem okruženju.

Postoji li uopće dovoljno zadovoljavajući medijski koncept? Kako na to gledate. Mislim, uzet ću za primjer samo jednu ogromnu diskrepanciju, dakle u trenutku kad je The Strange dva tjedan uzastopno imao najprodavaniji album u zemlji, u tom trenutku se na prste jedne ruke moglo nabrojati radijske postaje koje su puštale recentne singlove. Koliko te osobno frustrira to što evo u 2019. godini većina hrvatski radio postaja ima averziju prema domaćim izvođačima čiji je izričaj na engleskom jeziku? Izuzetak je jedino ako je na engleskom hrvatska predstavnica ili predstavnik za Eurosong.

Dalibor Pavičić: Radio stanice imaju unaprijed formatirani program koji se u biti svodi na to da se puštaju „hitovi“ stari 10 godina. Rijetke su radio stanice koje imaju klasičnog urednika. U takvom okruženju teško je očekivati ozbiljniju prisutnost na radiju. Naravno da te to frustrira. Imamo nešto što bi se lako nazvalo radio friendly album, a s druge strane nitko to ozbiljno ne vrti.

Koliko misliš da utječe i činjenica to što je jedna postava snimila, a druga koncertno izvodi album. To je prilično neobična situacija.

Dalibor Pavičić:  Ne mislim da je to posebno neobično. Neke stvari se naprosto dogode. Osim toga, u trenutnoj postavi svira petero ljudi koji su album i snimili. Ostatak ekipe nisu studijski muzičari ili plaćenici nego ljudi s kojima se znamo godinama i koji uživaju u onome što rade. Mislim da je i autorski i izvođački ovo postava koja se sasvim legitimno može nazvati The Strange.

Što je dovelo do toga da upravo The Strange bude ‘zadnja stanica’ za The Bambi Molesters? Mislim, tko nije svirao u nekom bendu teško može razumijeti puno sitnih spona koje određenu grupu ljudi drži involviranu u jednu glazbenu priču desetljećima, ali da preciziram jesu li se problemi nakupljali i taložili godinama ili je iz idile stvar pukla iznenada?

Dalibor Pavičić: Prestao sam se baviti i razmišljati o razlozima. Naravno da znam zašto, ali mislim da ne bi bilo fer svoju verziju priče nametati kao definitivnu. Recimo da sviranje u svakom bendu traži dosta kompromisa. I logističkih i kreativnih. Za sve skupa je zdravije ovako.

Koliko je psihički bilo teško dečkima iz My Buddy Moose ući u tu priču obzirom na dugogodišnje poznanstvo s The Bambi Molester? Vjerujem da u glazbenom smislu tu nije bilo prevelik problem obzirom da su u pitanju odlični glazbenici i kao što si rekao neki su i učestvovali u snimanju albuma?

Dalibor Pavičić: Nije postojao stvarni problem. Jasmin, Pišta i Matko su ušli u bend kad je već bilo jasno da ostali ne žele nastaviti kao The Strange. Što se sviračkog dijela tiče, to se vjerujem čuje.

Kako je Chris Eckman doživljavao sve to što se događalo? I tu je stvar kompleksna, neki fanovi tebe posmatraju kroz bad guy prizmu, no s druge strane fascinira koliko Eckman vjeruje u The Strange. Dakle već to upućuje na to da se cijela situacija ne može baš crno-bijelo interpretirati.

Dalibor Pavičić: Chris, Luka i ja smo to dosta emotivno proživljavali. Recimo, da je cijelo iskustvo bilo iscrpljujuće i na momente nadrealno. Na kraju nitko nikoga nije istjerao iz benda. Odrasli ljudi su donosili odluke. Nije, opet ponavljam, na meni, da ih javno tumačim. Mi koji smo ostali u bendu smo svjesno preuzeli rizik da nas i publika i kritika dočekaju na nož. Srećom, to se nije dogodilo. U više navrata sam spomenuo da su sad u bendu samo oni koji vjeruju u album i u bend. To sve skupa čini jako jednostavnim. Skupimo se i dajemo sve od sebe. Nema loših vibracija.

I u konačnici što The Strange tebi predstavlja osobno?

Dalibor Pavičić: U nekom glazbenom smislu vidim se da to radim još neko vrijeme. Mislim da sam se realizirao i kao skladatelj i kao glazbenik, pa u tom smislu nemam nekih ludih ambicija. Vratio sam se korijenima, u smislu da radim ono što volim s ljudima koje volim neovisno o financijskim efektima.

  • 55
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh