Dva benda s nevelikom diskografijom, jedan iz Međimurja, drugi iz Virovitice u subotu su u Zagrebu postigli nešto što ponekad ne uspjeva ni nekim razvikanim stranim imenima – dupkom su napunili veliku dvoranu Boogalooa.
Nakon koncerta Klinike Denisa Kataneca koji je na početku mjeseca napunio Tvornicu, na samom kraju listopada doživjeli smo još jednu veliku, a možda i neočekivanu pobjedu domaće alternativne scene kad su bendovi Daliborovo granje i Skotni vrag dupkom ispunili Boogaloo i privukli jednako ili više publike nego to uspijeva i nekim svjetskim imenima koja nastupaju tamo.
Dočim je Katanec već dugo na sceni i (vrlo) polako grabi prema uspjesima, Daliboro granje i Skotni vrag iza sebe imaju samo po jedan (ili dva) studijska uratka i moglo bi se reći da bi se smatralo uspjehom da su napunili i malu dvoranu Boogalooa (u kojoj se te večeri održavao K pop party), no očito bismo u tom slučaju debelo podcijenili momke iz Čakovca i Virovitice.
Kako im je to, dakle, uspjelo? Jesu li povukli sa sobom velik dio publike iz svojih krajeva i tako postigli više nego što to lokalnim bendovima polazi za rukom? Je li presudila činjenica da su jedini veliki koncerti u Zagrebu koji su se u subotu odvijali bili oni Željka Bebeka u Areni i grupe Silente u Tvornici, pa alternativcima nije bilo teško odabrati mjesto za izlazak? Ili su u pitanju dva doista sjajna benda koji meteorski rastu na valovima hajpa i na osnovu svoje kvalitete privlače više publike nego drugi načelno undergound izvođači?
Skotni vrag, koji je lani stupio na scenu svojim istoimenim prvijencem, ubrzo je postao prepoznat među glazbenicima koji surađuju s članovima benda u različitim projektima. Iako se potpisuju pseudonimima i predstavljaju prema boji halja koje nose na nastupima – pa su tako kao iz one slavne Tuđmanove izjave tu crveni, crni, plavi i zeleni vrag – pratitelji scene prepoznaju ih kao Šustića, Petrinjaka, Milosavljevića i Koščaka.
Oni sviraju glazbu koju bi se regionalno moglo usporediti s tradicijom iz koje dolaze primjerice Buldožer i Rambo Amadeus ili na svjetskoj razini Frank Zappa i Captain Beefheart, s izraženim modernim elementima, ali bez suviše intelektualnih i umjetničkih pretenzija. Što onda preostaje? U svakom slučaju kvalitetna svirka i dobra, otkačena zabava koja povremeno odlazi u krajnosti (kad se, primjerice, zaori tema iz “Letećih medvjedića), a koju su do vrhunca doveli pred kraj nastupa kad su održali tombolu za posjetitelje, svaki pobjednički broj pozdravljajući parafraziranjem Fantoma sa “Sretna ti tombola”.
Daliborovo granje, pak, piše vlastiti put do uspjeha koji je započeo, kako sad već naširoko poznata priča govori, kada ih je popularni švedski YouTube kanal Underrated Albums uvrstio u svoj program, gdje je ubrzo postalo jednim od najslušanijih izdanja u povijesti kanala. Već smo na njihovom kasnom koncertu na SHIP Festivalu u Šibeniku prošlog mjeseca svjedočili priličnom rastu kvalitete njihovog live seta i usviranosti u odnosu na neke ranije dane kad smo ih imali priliku gledati, no u Boogaloou se izvođenje njihovog posljednjeg albuma “Hainin” i popratnog materijala s istoimenog prvijenca pretvorilo u najveće slavlje benda dosad, pa ni sami glazbenici nisu skrivali osupnutost i oduševljenje sjajnim odazivom i prihvaćanjem koji su doživjeli u Zagrebu.
Daliborovo granje glazbeno premošćuje i spaja Međimurje i Makedoniju, ponekad uzimajući melodiju jednog kraja i spajajući je s nepravilnim ritmovima onog drugog, sve to omotavajući slojevima psihodelije i žešćih strujanja rocka te tako nastaje specifična muzička slitina koja može biti privlačna fanovima različitih glazbenih pravaca, pogotovo kad glavnu riječ preuzme truba koja je koji put elegična, a katkad pak ciganski razigrana i poziva na ples. Atmosfera je tijekom nastupa rasla sve do bisa kad su posebno dobro uletjele progerska “Na putu za Stakleni grad” koja nas je odvukla stazama Malnara i Bebeka (naravno, pritom ne mislimo na onoga koji je te večeri pjevao u Areni), te finalni valcer “Klaunska” koja je izrasla na grani makabrične cirkuske glazbe.
Uspjehu koncerta Daliborovog granja i Skotnog vraga ove subote vjerojatno je presudila kombinacija sviju onih čimbenika koje smo navodili kao moguće razloge za njegovo ostvarivanje, no najvažniji poučak koji ćemo izvući ovog listopada jest taj da alternativna scena ima publiku koja ima tendenciju rasta i napokon puni i veće klubove od KSET-a, Vintagea i Močvare. Taj rast je dosad tekao presporo i prenaporno za izvođače i organizatore, ali nadajmo se da su recentni koncerti predstavljali prve pukotine u brani i da će napokon kvaliteta koja je dugo ostala skrivena izvan uskog kruga kužera napokon preplaviti mnoge uši u zemlji.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
