Što smo htjeli, a gdje smo došli? – Damir Avdić na novom albumu ‘Amerika’ upravo nudi te odgovore.
Najmoćnija zemlja svijeta lajtmotiv je novog albuma Damira Avdića. Sažeo je njenu prošlost iz autobiografskog kuta aerodromskog radnika, tj. kao posljednje karike u hranidbenom lancu, sadašnjost je ocrtao kroz navike ljudi koje vidi oko sebe, kao što je maglovito proniknuo i u njenu budućnost kroz personaliziranu sliku njenih fobija. Ukratko, Amerika je pobijedila i Avdićevi stihovu su portal kroz koji se to zrcali. Više gotovo i da nema ravnomjernog dijeljenje šamara ljevici i desnici, što je znao često činiti na albumima. Sada ih dijeli ‘Amerikancima’, to jest svima nama.
Ove prostore je kompletno transcedentno ocrtao kroz sudbinu Detroita (u kojem je, igrom sudbine, radio i boravio prije i poslije pada njujorških Blizanaca, dakle prije i poslije ekonomske krize). Ljudski i materijalni krah. Strah i ništavnost. Potpuna razjedinjenost društva u kojem se jedinke očajnički skrivaju iza tastura koje predstavljaju jedinu imaginarnu barijeru od vanjskog svijeta. Tastatura, kao toplih utočišta za drkanje, jer dok sirotinja drka ne može ništa pametno učiniti za sebe, kako ilustrira Avdić. Ocrtao je vrijeme zgaženih ideologija, posebice one lijeve koja je oblikovana po američkom, a ne marksističkom modelu. Dakle po modelu strogo kontroliranog sužanjstva u kojem je dozvoljeno sve, osim naljutiti Ameriku. U toj igri teza nameće se zaključak kako su svima u dodijeljena uloge američkih patriota. Retuširana društva s retuširanim ovčicama koje će zablejati u trunutku kad se zatvori „knjiga bez slova, samo sa slikama“ kao Avdić opisuje Ameriku u istoimenoj naslovnoj pjesmi koja otvara album.
Pjesma „Detroit“ kao centralni dio albuma još jednom potvrđuje izvrsnost njegova naratorstva, uvlačeći slušatelja u svoju životnu epizodu, dok trećim najjačim momentom „Nuspojave“ (kojeg je odabrao za prvi singl) duboko prodire u amerikaniziranost balkanskog društva. Te tri točke nosiva su konstrukcija albuma „Amerika“ koji sadrži ukupno devet pjesama.
Ostatak materijala refleksija je na koliziju povijesnih okolnosti i tog novouspostavljenog mentaliteta što je u konačnici samo kristaliziralo strah kao jedini prepoznatljivi element. Možda je upravo stoga dominantna riječ ‘pička’ na albumu kojom Avdić otresito detektira kukavičluk na svakom koraku. Taj kukavičluk prisutan je svuda i u svakoj situaciji. On je motivacijski motor društava šupaka. Kukavičluk ljude tjera pred oltare (pjesma „Gospode“), kukavičluk tjera povlaštene na isprazne tvrdnje da živimo u uređenim državama i društvima („Anarhokapitalizam“), kukavičluk omeđuje i guši širinu ideja („Avangarda“), zbog kukavičluka se odlazi u rat („Jebeš rat“), i u konačnici zbog kukavičluka se potpuno gubi ljudski identitet („Čovjek na trapezu“).
Iz koncepcije pomalo iskače (a možda i ne) pjesma „Zdrav jak moćan“ koja se bavi gubitnikom prestarim za ikakav pozitivan životni pomak – derivatom izgubljenog tranzicijskog vremena koji je ostao na slijepom kolosijeku zarobljen duhovima prošlosti. Pa se tu pjesmu može gledati kao na ishodišnu, ali i krajnju točku „Amerike“, iako joj Avdić nije stavio na neku od ključnih točki.
U glazbenom segmentu „Amerika“ donosi pomak u odnosu na prijašnje albume. Gitarski delay dominira kao efekt. Rifovi ‘sudbinski’ odjekuju u prostoru, što svemu daje svojevrsni introspekcijski moment punktirajući pauze i tiše dijelove, nešto poput stanki pred konstantnim lavinama nadirućih misli. Avdić i tu pokazuje izbrušenost svoje forme teatarskog monologa pojačanog zvučnom pratnjom. Čak toliko da u nekim pjesmama skrene u neke ilustrativne digresije ostavljajući slušatelja s mišlju da je neočekivano došao refren na neočekivanom mjestu.
U konačnici, uspio je još jednom. Izrekao ono što niti jedan informativni program nije, niti neće. Naslikao nas je poput nekog poludjelog glazbenog Picassa. Ne mora nam se sviđati što na tim ‘slikama’ izgledamo kao kreature, ali već sada je kristalno jasno da će u budućnosti neki arheološki odjel koji će se baviti kulturnim segmentom Balkana s početka 21. stoljeća, ako nabasa na njegove stihove, u njima pronaći puno objašnjenja o svijetu u kojem se nekad živjelo.
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2017.)
Poslušajte: Damir Avdić “Amerika”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
