Dan Boeckner: Mislim da je ‘Ravno do dna’ Azre najbolji album uživo ikad snimljen

Operators, grupa koju predvodi Dan Boeckner kojeg jako dobro poznamo iz vremena kad su nas posjećivali Handsome Furs, u četvrtak nastupa u zagrebačkom Vintage Industrialu, a s ovim Kanađaninom potpuno infiricanim novim valom počeli smo razgovor, a s čim drugim, nego s Azrom, jer naš portal nosi naziv po legendarnom live albumu, a Boeckner ga ima tetoviranog na sebi. reklo bi se da imamo puno toga zajedničkog.

Operators – Devojka, Dan Boeckner i Sam Brown (Foto: Charina Pitzel / Facebook / Operators)

Mi smo 2011. pokrenuli portal Ravno do dna, a otkad vi imate tetovažu “Ravno do dna”?

Dan Boeckner: Iste te 2011. godine! Tetovirao sam se u u Skopju, u nekom bajkerskom okupljalištu. Imao sam nekoliko slobodnih dana na turneji po Kosovu, Crnoj Gori i Makedoniji s grupom Bernays Propaganda i tad sam jednostavno odlučio to napraviti.

Prepostavljam da imamo dosta zajedničkih pozitivnih emocija kad je u pitanju to ime. Za nas je to još uvijek najbolji album uživo snimljen na ovim prostorima, no zanima me što se vama dogodilo kad ste preslušali taj album Azre, na koncu tetovirali ste upravo to ime?

Dan Boeckner: Preslušao sam prva tri albuma u segmentima, ljudi su mi radili mikseve, slali individualne snimke… i odmah sam bio oduševljen time koliko su to bile dobre pjesme. Postoji nešto bezvremensko, sirovo i upečatljivo u aranžmanima, posebno u Đonijevom glasu… u tome kako on to pjeva. Uronio sam u te albume i pjesme, ali tek kad sam čuo “Ravno do dna” potpuno me je pomelo kad sam shvatio pravu snagu te grupe koju je isporučivala uživo. Točno možeš osjetiti kako pjesme dolaze moćno i da su odsvirane u najčišćoj ekspresiji u tom trenutku, što je posljedica godina rada i skladanja. Mislim da je “Ravno do dna” Azre najbolji album uživo ikad snimljen.

Kad kontrakulturni mediji pišu ljubavna pisma proizvodima masovne konzumacije, onda samo isisavaš sav kisik iz prostora u kojem bi se trebale nalaziti daleko zanimljivije stvari.

Što još pronalazite tako magnetičnim u glazbi Azre, ali evo proširit ću to pitanje i na eru novog vala u bivšoj Jugoslaviji?

Dan Boeckner: Cijeli taj period je imao snažan elektricitet. Čak i specifični stil glazbe varira od benda do benda. Možete uhvatiti nit kreativne eksplozije. To je zajednička energija. Paraf je ima, Idoli je imaju, Azra ga utjelovljuje. Podsjeća me na puno spojenih kreativnih iskri koje su se pojavile na klasičnoj njujorškoj punk rock i novovalnoj sceni.

Koje bendove i albume iz tog perioda posebno volite?

Dan Boeckner: Dakle; Azra “Ravno do dna”, Paraf “Zastave”, Idoli “Odbrana i poslednji dani” i prvi albumi grupa Električni orgazam i Beograd.

Wolf Parade, New Bomb Turks, Handsome Furs… svi u jednom bendu – Operators. Koja je priča iza Operatorsa, koja je vaša vizija tog benda?

Dan Boeckner: Operators su uistinu nastali iz kolapsa Handsome Fursa. Želio sam nastaviti raditi electronic/new wave/punk glazbu i gurnuti moje pisanje pjesama dalje u tom smjeru. Regrutirao sam Devojku kako bi upravljala sintevima, ritam mašinom, programiranjem i aranžmanima. Naše prve probe završile su produkcijom hrpe pjesama koje su se našle na albumu “Blue Wave” i tada smo u bend doveli Sama (Sam Brown, svirao u Divine Fits i New Bomb Turks, op. a.) Sam je jedan od najboljih bubnjara s kojima sam svirao. Može svirati kao stroj ili kao Sasquatch, ovisno kako pjesma zahtijeva. Mislim da se vizija benda promijenila u posljednje četiri godine. “Radiant Dawn” je bila potpuna kolaboracija između mene i Devojke… samo smo pokušavali oživjeti san, istopljenu i zamiješanu verziju post punka i psihodelične glazbe. Željeli smo zvučati kao stari album iz zemlje koja nikad nije postojala. Uzimali smo puno inspiracija iz starih jugoslavenskih filmova i glazbe iz 60ih i 80ih. To je utopijska vizija arta koji ja volim.

Koji glazbeni period posebno volite?

Dan Boeckner: Mislim da je potpuna sloboda najbolja, čak i u žanrovskom smislu. Žanr se srušio kao konstrukt. Ljudi kombiniraju disco i punk, krautrock s folk elementima… Cijela ova era je jedan veliki laboratorij. Neki od eksperimenata su funkcionirali toliko dobro da su oblikovali pop glazbu za desteljeća unaprijed. Što se tiče inventivnosti, synthesizeri ne samo da su dostupni odavno, već odavno nisu samo u rukama prog bendova. Ritam mašine također. Živimo u vrijeme kad se kombinira kompjutersko, mehaničko i sirovo.

Pitchfork opisuje glazbu Operatorsa kao nightmare pop. Uzet ću si toliko slobode i reći da bi se dosta modernog popa trebalo zvati popom iz noćne more, obzirom na nedostatak inventivnosti. Koje je vaše mišljenje?

Dan Boeckner: Ne slušam previše moderne pop glazbe. Izložen sam njoj kao i većina drugih kad ulazim u dućan ili se vozim taksijem. Pripadnik sam takozvanom anti-poptimist pokretu. Puno toga se čini kao isprika za najgore elemente kapitalizma u njegovom kasnom razdoblju. Mislim, kad kontrakulturni mediji pišu ljubavna pisma proizvodima masovne konzumacije, onda samo isisavaš sav kisik iz prostora u kojem bi se trebale nalaziti daleko zanimljivije stvari. Možda su Operatorsi nightmare pop na način kako se to zvučno topi i referencira spram pop pjesama i mjesta koja su napola zaboravljena. Glazba sjećanja.

Dosta medija opisuje sadašnje vrijeme i kao sumrak rocka glazbe.

Dan Boeckner: Imam osjećaj da tu vrstu konverzacije u kulturi imamo svakih deset godina. U kasnim 90-ima ljudi su pisali o smrti gitarskog rocka s usponom britanske i američke elektroničke glazbe, ali onda su se dogodili The Strokes i Arcade Fire. Ako vjeruješ da rock nije nešto u potpunosti vezano za električne gitare i živi bubanj, onda znaš da nikad neće otići. Ima ljudi koji i dalje rade glazbu s istom energijom kakvu su ulagali Clash ili Azra, samo na drugim instrumentima. Mislim da je stvar estetskog klatna doticati se i prošlosti i budućnosti kad je glazba u pitanju.

To je istina, no ipak se nešto dogodilo s rockom u današnje vrijeme što je u generalnom smislu gledano izgubio, ako pogledamo unatrag, zar ne?

Dan Boeckner: Mislim da izvlačenje indie rocka na površinu mainstreama nije uopće pomoglo, već dovelo do potpuno suprotnog efekta. Indie je zahvaljujući tome postao jako, jako tradicionalan, neriskantan i neodvažan. Svi interesantni pokreti su oni koji se događaju s nečim novim po mogućnosti uz pomoć dostupne kućne tehnike za snimanje. Mislim da je element ludosti i opasnosti izgubljen, sva ona divlja zbrka i nepredvidljivost koju je rock imao je nestala iz indie rocka.

Je li priča s Handsome Furs potpuno gotova?

Dan Boeckner: Handsome Furs kao bend je prošlo svršeno vrijeme, ali pjesme žive na nastupima Operatorsa. Sviramo ih posljednjih godinu dana i dobro se osjećamo zbog toga. Lijepo je što te pjesme nisu završile na ‘groblju pjesama’, posebno otkad su Operators od projekta saživjeli u ponokrvni bend.

Ovdašnjoj publici je uvijek drago vidjeti vas, sad znamo da se za dva dana u Vintage Industrialu mogu očekivati i pjesme Handsome Fursa, no ima li još nečeg što Operators pripremaju?

Dan Boeckner: Znoj. Puno znoja. Izgleda da uvijek sviram u Zagrebu kad je brutalno vruće i znam da sam potpuno mokar već na početku koncerta. Sudeći po sadašnjim temperaturama, i ovaj put će biti isto. Jedva čekam!

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh