‘Dan E’ – proslavljao se 18 rođendan, proslavljao se novi, čak dvostruki CD, album ‘Tijelo’, a njime i ulazak u vode nezvisnog izdavaštva, proslavljalo se dugo, temeljito, bučno i euforično i što je najvažnije proslavljalo se u rasprodanom malom Domu sportova.
Mirela Priselac Remi, Luka Tralić Shot, Erol Zejnilović, Konrad Lovrenčić, Ivan Vodopijec, Davor Zanoški i Vida Manestar, jednom rječju Elemental nisu se mogli odvojiti od publike te večeri. Trebalo je dva bisa, dva sata i četrdeset minuta svirke i još jednom za sam kraj ponovno odsvirana pjesma „Goli i bosi“, kojom je bio i otvoren ovaj slavljenički koncert, da se to razdvajanje ipak dogodi. Nitko to nije očekivao. Ni publika, a ponajmanje sam bend.
Euforija je elektrizirala zrak, osjećala se u svakom dijelu dvorane i posebno na pozornici na kojoj su Remi i Shot počesto ostajali bez riječi kojima bi mogli zahvaliti prisutnima na takvoj reakciji. Jedino za što se može reći da su bili sigurni, bilo je da ritam i rima ne smije stati. Taj njihov ‘elementalni spoj’ društvenog angažmana, ironije, požude, ljubavi i čitavog niza emancipacija stopljen s njihovim karakterističnim organskim hip hopom uistinu je postao nekakav soundtrack urbanog Zagreba, ako ne u skoro dvije dekade, a onda sigurno od trenutka kad je „Romantika“ prvi put zapljusnula radio valove.
Iako sam bend nema čvrste preferencije i proračunatost da ih se veže za Zagreb i na taj način ‘skuplja bodove ispod pulta’ , to je nešto što je u slučaju Elementala došlo spontano. Kao što ovdje ni slučajno nije riječ o nikakvom nepoštivanju publike iz drugih krajeva, (potpisnik ovih redaka je gledao Elemental i izvan matične sredine) no ta vibra razumijevanja ne samo tekstova, već i situacija i toka svijesti, znatno je jača u Zagrebu. Svirao je Elemental velike klupske prostore u gradu, svaki gig u velikom pogonu Tvornice pratila je euforija, no kad se broj fanova utrostručio na jednom mjestu, kao što je to bio slučaj u subotu, onda se dogodio efekt na koji nitko nije bio spreman.
Prvi klimaks, kad oduševljenje, huk i vrisak publike nije prestajao, dogodio se nakon izvođenja pjesme „Priroda i društvo“. Oduševljenje i iznenađenje u istom trenutku. Energija je snažno strujala obostrano s pozornice i prema pozornice. Jedan od onih koncerata gdje se nije osjećao umor. „Ja ne znam za vas, ali ja sigurno neću moći spavati noćas!“, izjavio je u pred kraj Shot i to se definitivno činilo kao apsolutna istina, jer razina adrenalina nije padala.
Kao što je već kazano, koncert je započet s „Goli i bosi“, da bi se potom na publiku obrušila „Neustrašivi“. U ženskom dijelu publike posebno su se zagrijale emocije s „Napokon“. Nakon „Bolji si“, s novog albuma bila je predstavljena odlična „S trideset“, koja svakako u nekoj budućnosti ima potencijala postati jednom od himni grupe, poput „Prirode i društva“ koja je potom uslijedila, i kako je kazano, sve pomela. „Romantika“ nakon te neočekivan euforije nije mogla doći u boljem trenutku. Za „U duši smo junaci“ je točno bilo osjetno da se mora još izvrtjeti da bi publici sjele riječi, no grupa nije odustaja od novog materija u središnjem dijelu nastupa. Kao svojevrsni medley je poslužila „101 razlog“, a onda se opet uronilo u materijal s „Tijela“, tj. „Ne prihvaćam tvoj ne“ i „Hej Slaveni“ da bi angažirani niz u tom momentu bio zaokružen sa „Zašto te imam“, potom je na pozornicu istrčala Sassja i s Remi izvela duet „Etikete“. Tu je opet buknulo, a plamen se opet gasio plamenom, ukratko uslijedile su „Male stvari“, „Dal’ sjećaš se“ i potom recentni singl „Sve je moje tuđe“.
„Iz dana u dan“ je nakon točno dva sata označila kraj službenog dijela koncerta. Možda su iz Elementala mislili da će jedan dugački bis biti dovoljan za rastanak s publikom, no prevarili su se. „Malena“, „Nema ga“, „Prokleta ljubav“ i „Po mojoj mjeri“ samo su podsjetile prisutne da tu ima još asova, tj. hitova, u rukavu, a da na drugom bisu nisu nakon „Više od toga“ i „U mojoj glavi“ još jednom odsvirali „Goli i bosi“, cijela stvar je mogla potrajati još i duže u noć.
Zvuk je te večeri u dvorani bio uistinu bolji nego na priličnom broju koncerata u toj, za zvuk nezahvalnoj dvorani. U pozadini pozornice jedno gigantsko slovo „e“ bilo je sasvim dovoljan scenografski element za naglasak na Elenemtal ‘koji se događao na pozornici ispod’, na taj famozni ‘Dan E’. Za kraj ću dodati još jednu stvar, a to je da kako je krenula moda da nam izvođači urbane scene sve češće zauzimaju prostor male dvorane Doma sportova, na puno njih se osjetilo da su po pitanju popularnosti u tim situacijama uistinu na svojim vrhuncima i da bi posjećenost u nekim budućim situacijama, i eventualno još većim prostorima, bila sve više nerealna. Ono u što bih se mogao okladiti nakon viđenog i doživljenog Elementala u istom tom malom Domu sportova jest to da kod ovog benda itekako ima i prostora i štofa da sve ‘eksplodira’ u susjednoj velikoj dvorani. Nek’ se dogodi još jedan-dva hita i možda se na to neće ni čekati predugo.
Goste „Dana E“ ne treba izgubiti iz vida. Beogradski reper Marčelo, na svom teritoriju uživa sličan status kakav ima Elemental u Zagrebu. Već godinama surađuju i druže se i kako je Elemental gostovao Marčelu na njegovoj velikoj promociju u Beogradu, tako su Elemental uzvratili gostoprimstvom. Marčelo, iako dobrim dijelom poznat zagrebačkoj klupskoj publici, ipak je ovog puta nastupio pred najvećim, ‘ajmo reći ciljanim, auditorijem u hrvatskoj metropoli, koji je ujedno mogao uživo osjetiti njegovu kvalitetu i njegovog šarolikog pratećeg sastava koji je sigurno miješao hip hop ugođaj s glazbenim podlogama od jazza do balkanskog etna – od „Bola i revolta“ i „Buba“ do „Kite“.
Sassja je pak, kao što je već gore navedeno, nezahvalnu ulogu da otvori cijeli spektakl, dok su ljudi pristizali u dvoranu, lijepo kompenzirala kad je s Remi kasnije izvela „Etikete“, no obzirom da su se i njene pjesme pjevale na početku u publici, nije da nije imala svoje fanove u dvorani.
Kad se podvuče crta, „Dan E“ sigurno je koncert koji će se pamtiti.