Dan Tepfer Trio nastupio je u ponedjeljak u Istarskom narodnom kazalištu na trećem ovosezonskom koncertu Backstage Live Pula Festivala.
Izuzetno svestrani i talentirani američki pijanist Dan Tepfer prvi put je u Hrvatskoj gostovao prije nekoliko godina u Zagrebu kao član sastava legendarnog Leeja Konitza, koji je nažalost bio jedna od prvih žrtava koronavirusa u glazbenom svijetu još na samom početku pandemije. Pored brojnih suradnji koje je Tepfer ostvario, jedan od kurioziteta koji se ne može naći u njegovoj službenoj biografiji jest da je on komponirao demo glazbu za Oskarima ovjenčani „La La Land“, film redatelja Damiena Chazellea, a kako mi je kasnije tijekom večernjeg druženja nakon koncerta kazao, za to nije bio honoriran jer je Chazelle bio potpuno švorc u toj ranoj fazi kad je film još bio u skicama i kad mu je Tepfer priskočio u pomoć.
Ovaj 39-godišnji mladi jazzist stvara u skladu s izazovima vremena u kojem živi, posebno je ponosan na svoj „Natural Machines“ opus u kojem stvara glazbu služeći se kompjuterima i algoritmima kroz koje ujedno traži i sraz i sklad između čovjeka i tehnologije, između savršenstva i nesavršenstva kroz improvizirani pristup. Formacija trija mu je omiljena, kako kaže, jer u njoj improvizacija najviše dolazi do izražaja u izvedbi i komunikaciji, daleko više nego u višeljudnim formacijama.
U Puli je nastupio sa svojim triom u kojem sviraju poljski glazbenici Michal Baranski na kontrabasu i Lukasz Zyta na bubnjevima. S njima surađuje već više od deset godina jer osjeća posebnu kemiju u radu. Bilo je to ubrzo jasno i sinoć u Istarskom narodnom kazalištu. Zahtjevne i začkoljaste skladbe kao da su bile obavijene nekom nepoznatom fluidnom masom koja je unosila pulsirajući ritam u redove publike, dok je Tepferov izričaj bio negdje između razigranosti jednog Danila Pereza i mekoće Brada Mehldaua.
Trio je koncert otvorio s „Coverge“ i materijalom iz predpandemijskog perioda poput skladbe „Hindi Hex“ no potom se počela nizati svjetska premijera za svjetskom premijerom, dakako po Danovim riječima. Počelo je s „Penmanship“, nastavilo sa „She Told Me It’s All Good“ da bi sve bilo okrunjeno s famoznima „Little Princess“ i „Where Do We Go From Here“, sve od reda skladbe koje su nastale u periodu lockdowna i koje su upravo u Puli imale svoje premijere uživo po prvi put izvedene s bendom.
Kuriozitet je bio i Tepferov streaming sinoć. Naime, on je tijekom lockdowna svaki ponedjeljak izvodio solo klavirske nastupe i streamao ih preko svog Youtube kanala. Koincidencija je bila da je i pulski nastup pao u ponedjeljak točno u 20:00 sati, te je Tepfer pred sam početak osobno postavio mobitel pred pozornicu i streamao cjelokupni nastup, dakle world wide, te je koncert sinoć pratilo više od dvije tisuće ljudi, što je ugodno iznenadilo i samog Tepfera.
Koncert je zatvoren s furioznom izvedbom skladbe „Roadrunner“ koja je ujedno bila i krešendo koncerta i razlog za sve što se potom događalo. U njoj se pokazalo koliko su Baranski i Zyta skladni poput prsta i nokta u majstoriji zvučnog sklada s Tepferom za klavirom. Bis je nadišao standarde jazz nastupa. Umjesto uobičajenog jednog ponovnog izlaska na pozornicu, Tepfer, Baranski i Zyta su to učinili čak tri puta i pri tome su učinili ono što glazbenici općenito rijetko rade pred publikom – ušli su u slobodnu improvizacijsku formu, pa je pulska publika dobila i jedinstvenu priliku vidjeti i čuti kako funkcionira skladba u nastajanju Dan Tepfer Trija, ujedno i jedinoj u kojoj je Tepfer vokalno određivao melodijske teme tijekom izvedbe cijelog benda.
Bio je to možda najekspresivniji koncertni trenutak ovog polu-postpandemijskog perioda kojem je prisustvovao autor ovog teksta u kojem je tako jasno izraženo zadovoljstvo jednog sastava što konačno ponovno nastupa uživo pred publikom.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.